SARAJEVSKI SAFARI NA REPUBLIKU SRPSKU
Od jednog svog poznanika, pomnog analitičara medijske srbofobije, dobio sam elektronsku poštu.
Evo šta on piše:“Novinar i politički aktivista Nedžad Latić objavio je na televizijskom kanalu „FACE TV“ ko je finansirao posljednji protivsrpski projekat, film „Sarajevo safari“: bio je to Hasan Čengić.
Imam Hasan Čengić, najmlađi mozak Mladih muslimana, koji je već u mladosti sarađivao sa iranskim i sudanskim predsjednicima i nizom drugih vodećih svjetskih islamista. Bio je osnivač muslimanske Stranke demokratske akcije, osnivač i vođa paravojne Patriotske lige (zametka muslimanske vojske BiH). Tokom rata je djelovao kao glavni prikupljač sredstava i nabavljač oružja za muslimansku stranu, obezbijedivši nekoliko milijardi dolara, kao i dolazak 1500 pripadnika Iranske revolucionarne garde (Čuvara islamske revolucije) i nekoliko hiljada mudžahedina iz svih islamskih zemalja koji su se čitav rat borili na bošnjačkoj strani počinivši najsurovije zločine. Istakao se i kao ključna ličnost Službe za dobrotvornu pomoć trećem svijetu (Third World Relief Agency) - glavne ustanove Muslimanskog bratstva za obuku i naoružavanje islamskih terorista-ratnika širom svijeta. Obavljao je dužnosti ministra odbrane, a potom i ministra za izbjeglice FBiH. Siva je eminencija Islamske zajednice BiH, pokretač kanala Al DŽazira Balkans, suosnivač banke BBI, poglavar tzv. Malezijskog klana, najvažniji naftaš BiH, suvlasnik nekoliko lanaca benzinskih stanica. Bolest ga je pridružila proroku Muhamedu 2021, tako da je film bio jedan od njegovih posljednjih zločina nad Srbima.
Producent filma „Sarajevo safari“ je Franci Zajc (na slici u uniformi muslimanske vojske), koji je bio zadužen za izvođenje projekta kao oprobani kadar iz ratnih dana, kada je sa istim (tada vrlo mladim) pomoćnikom, rediteljem Miranom Zupaničem, snimio veliki broj dokumentaraca o ratu, uvijek usmjerenih protiv Srba, a plaćenih novcem od oružja koje je išlo preko Slovenije.
U „Sarajevskom safariju“ su „svjedoci“: Slovenac koji kaže da je radio kao američki obavještajac, ali da su ga Srbi puštali odnosno čak i pozivali da gleda kako stranci za novac ubijaju civile, te da im se i on besplatno pridruži u ubijanju; i muslimanski obavještajac, učesnik rata. Prvi kaže da su stranci za to skupo plaćali i da su im davali oružje na licu mjesta da ubijaju, a drugi da je to bilo za bagatelu i da su dolazili sa svojim oružjem. Hm.
Iako se za ovo tobože znalo sve vrijeme, informacija je objavljena tek 27 godina kasnije, kada je Zapad odlučio da ukine Republiku Srpsku. Film je finansirao glavni finansijer muslimanskih ratnih snaga, a napravila ga je ista slovenačka ekipa koja je za vrijeme rata snimala istovrsne protivsrpske filmove.
Sjetih se još samo ovog:
365.rtvslo.si/arhiv/dokumentarci-kulturno-umetniski/174490825
Ovo je dokumentarac RTV Slovenije posvećen Franciju Zajcu, iz kojeg sam uzeo fotografiju njega u muslimanskoj uniformi, a u kojem veselo priča o mogućnostima koje su se uz rat u Bosni otvorile za snimanje „niza dokumentaraca“ i kako je tada vrbovao mladog i neiskusnog Zupaniča da mu to sve snima.“
Tako mi je pisao moj poznanik.
UMESTO KOMENTARA
Neka niko ne misli da branim zločin i zločince.
Pre svega, ja ne sumnjam da su se u ratu u Bosni i Hercegovini dešavale strahotne stvari. I ne sumnjam da su evropski bogataši – krvoloci bili spremni na svakojake zločine. U Bosni i Hercegovini svašta se zbivalo.
„Naša borba“ (28. maj 1996) donela je vest o Savijeru Gotjeu, novinaru „Figaora“, ubijenom 19. maja iste godine. Gotje je otkrio da se italijanska mafija bavila krijumčarenjem ljudskih organa iz ratom zahvaćene BiH na Zapad, i to preko jedne tršćanske bolnice. LJudi su ubijani u ratu (zarobljenici, žene, deca), da bi njihovi organi stigli bogatim čudovištima kojima je bilo potrebno „osveženje“ posustalih telesina. Gotje je čak razgovarao sa jednim od ubica. On kaže: „Pitao sam ga da li su poput svinja ubijali ljude kojima su potom izvlačili organe. Sa potpunim prezirom i cinizmom mi je odgovorio da su ih tukli do smrti, štapovima – muškarce, žene i decu, kako ne bi izgubili ni kap krvi“… Zbog svega što je znao, a pre nego što je objavio konačne podatke, Gotje je ubijen…
Tvrdim, ovde i sada: sve navode vezane za priču o „sarajevskom safariju“ treba proveriti. Ali, naravno, na umu treba imati i delatnost Hasana Čengića, krajnje zainteresovanog za ukidanje Republike Srpske, i njegov pajtosa iz Slovenije, Francija Zajca.
Tek toliko da se zna.
Izvor: Pravda.rs
