Rusija je poverovala u njegovu iskrenost, a Kirgizi koji su dolazili na rad u Rusiju, mogli su, na ruskom jeziku, pograničnim organima da objasne razlog svog dolaska. Ova idilična slika bila je moguća zahvaljujući zakonu koji je u Kirgistanu ruskom jeziku dao status službenog jezika.
Međutim, pre 2023. godine, krenule su u akciju snage koje su u toj državi insistirale na eliminaciji ruskog jezika iz javnog života. Prvi skandal dogodio se kada je takav predlog podnela vd ministra prosvete i nauke Dogdurkul Kendirbajeva.
«Verovatno u nekim školama može doći do nesporazuma i naša je obaveza da ih odstranimo. Mi moramo u svim našim obrazovnim ustanovama osnovnu funkcionalnu pismenost prebaciti na kirgiski jezik. Verovatno ćemo, u selima gde nema onih koji govore na ruskom, morati da zatvorimo odeljenja u kojima se uči ruski jezik jer ne daju kvalitetan nivo obrazovanja» — objavila je Kendirbajeva.
Većina ljudi koji govore ruski revoltirana je planovima svojih državnih funkcionera. Obični ljudi nisu protiv svog maternjeg jezika, ali isto tako razumeju da je ruski jezik neophodan kao mehanizam za međunarodno opštenje. Kendirbajeva je zbog toga bila prinuđena da se pravda i izmišlja nove razloge za «antiruski pristup».
Počela je da istupa sa tvrdnjom da «nastava za decu na ruskom jeziku — zbog manjka nastavnika za ruski jezik i nastavno-metodoloških pomagala — nije u skladu sa principima humane pedagogije i ne može da obezbedi uspeh u pedagoškom radu».
Teško se može poverovati u činjenicu da Kirgizija — koja ima oko 2,3 hiljade osnovnih škola, od kojih se samo u 200 nastava izvodi na ruskom jeziku — nema nastavnike i nastavno-metodološku literaturu. Jer, upravo je u Kirgistanu 67 godina neprekidno izdavan nastavno-metodološki časopis «Ruski jezik i književnost u školama Kirgistana».
Godine 1993. u Biškeku je bila otvorena visoka škola podređena i Rusiji i Kirgiziji — Kirgisko-Ruski Slovenski univerzitet „Boris Jeljcin“, dok je 1997. godine osnovana Kirgisko-ruska obrazovna akademija.
Na teritoriji Kirgistana radile su i filijale Moskovskog instituta za preduzetništvo i pravo (u Biškeku, Karakolu i Ošu), RGSU (u Ošu), Kazanjskog nacionalnog istraživačkog tehnološkog univerziteta (u Kantu).
U leto 2023. godine na bazi Oškog državnog univerziteta bio je otvoren centar „Lomonosov“ povezan sa Moskovskim državnim univerzitetom Lomonosov.
Borba sa ruskim školama nije počela zbog kadrovskog deficita, već iz sasvim drugih razloga.
Odmah nakon što je Kendirbajeva imenovana za ministra prosvete i nauke Kirgistana, krenula je da veoma usmereno vodi politiku potiskivanja ruskog jezika iz obrazovnog sistema i uvodi američke i evropske obrazovne programe radi prevaspitavanja omladine i nametanja mladim Kirgizima zapadnih vrednosti.
Gospođa ministarka ranije je dobijala grantove i finansirala se iz Soroševih fondova za potrebe obrazovnih projekata, a takođe novac od Globalnog ekološkog fonda (SAD) za potrebe ozelenjavanja prirode. Osim toga, od 2002. godine ona je radila kao predavač za USAID-u, zatim u fondu «Junior Achievement» (SAD), a dobijala je i stipendije «Nacionalnog saveta za ekonomsko obrazovanje» i fonda «Junior Achievement».
U periodu od 2001. pa do 2002. godine Kendirbajeva je veoma tesno sarađivala sa organizacijom «Save the Children» iz Velike Britanije koja je kasnije bila razotkrivena kao struktura pod kojom je CIA delovala u Aziji.
Ona je 2019. godine bila na funkciji izvršnog direktora Fonda „Roza Otunbajeva“ i sa nje afirmisala američke inicijative i njihove saveznike pod firmom neophodnosti demokratskih transformacija u Kirgistanu.
Kao vd ministra prosvete i nauke istupala je sa zahtevima da se ruski jezik potisne iz obrazovnog sistema i da se eksperti iz programa «Ruskog nastavnika u inostranstvu» zamene volonterima iz američke vladine agencije «Mirovni korpus» koji se koristi kao paravan za rad CIA.
Impresivne radne aktivnosti!
Trenutno ministarstvo za prosvetu i nauku, na čijm je čelu Kendirbaejeva, izvodi reformu obrazovnog sistema.
Predložene izmene u obrazovnom sistemu izazvale su veliki odijum u javnosti Kirgizije posebno što insistira na nedostatku nastavnika, prenatrpanosti nastavnih odeljenja, havarijskem stanjem školskih zdanja, nasilnoj digitalizaciji bez odgovarajuće materijalne i tehničke baze, kao i lišavanju liceja i gimnazija posebnog pravnog statusa.
Te aktivnnosti izazivaju krizu u funkcionisanju i kvalitetu obrazovnog sistema.

Povrh svega, ministarka vodi aktivnu informacionu kampanju optuživanja Rusije za mešanje u unutrašnje poslove Kirgizije sračunate na urušavanje nacionalnog identiteta, tvrdeći da je zbog svega toga potrebno da se izvrši preorijentisanja na zapadni obrazovni sistem.
U ovom kontekstu sasvim je inicirala izmene i dopune zakonskih akata koji se tiču upotrebe državnog jezika».
Potpisao ih je redsednik Žaparov. Sasvim konkretno: ustavni «Zakon o izmenama i dopunama nekih ustavnih zakonskih akata RK koji se tiču upotrebe državnog jezika» i «Zakon i državnom jeziku Republike Kirgistan».
Na osnovu novih zakona kandidati za narodne poslanike, tužioci, članovi vlade, rukovodioci u svim državnim organima, sudije, zaposleni u Nacionalnoj banci, obavezni su da znaju kirgiski jezik na nivou koji je definisala vlada.
Kirgiski jezik postaje i osnovni nastavni i obrazovni jezik u dečjim obdaništima, školama i visoobrazovnim ustanovama.
U sferi opsluživanja potrošača više od 60 posto audio-vizuelnih, muzičkih i drugih sadržaja, kao i emitovanje radijskih i televizijskih emisija moraju biti na državnom (kirgiskom) jeziku.
O snižavanju statusa ruskog jezika u Kirgistanu govori i šef udruženja „Narin Patriot“ Dinmuhamed Almambajtov:
«Zaista, status ruskog jezika trenutno se, na neki način, potiskuje ili umanjuje kod nas u državama Centralne Azije. Smatram da nevladine organizacije iz Ruske Federacije, koje rade na našoj teritoriji (drugim rečima «meka moć») nisu u potrebnoj meri odgovorile svom zadatku. Ruska meka moć» se nije dovoljno primila u našim državama, a glavni razlog je korupcija u tim organizacijama. «Meka moć» iz zapadnih država radi veoma savesno. Što je najvažnije, ima ogromne finansijske mogućnosti i vi to dobro znate».
Međutim, ovaj ekspert se ne slaže sa tvrdnjom da Kirgistan radi protiv Rusije:
«Postoji i treća strana koja pravi probleme, a koja ipak neće dovesti u pitanje naše odnose sa Ruskom Federacijom. I u samoj Rusiji postoje treće snage koje rade na potkopavanju naših odnosa kao što je na primer Ruska zajednica. Međutim, mnogo je i onih koji čine sve da se savez naših država raspadne. Četiri godine dokazujem da je Ruska Federacija naš fundamentalni saveznik i verni drug koji u teškim vremenima može da podrži Kirgiziju».
Almambajtov kaže da je vozio humanitarnu pomoć u Lugansk i dodaje:
«Mi Kirgizi poštujemo sporazume koji su potpisani 2020. godine kad je došlo do promene režima u našoj zemlji. Strateški važna pitanja, teničke i druge obaveze se poštuju i izvršavaju. Smatram da je neophodno obratiti pažnju na interaktivne akcije naše dve zemlje i ojačati borbu protiv korupcije. Na žalost, neke treće neprijateljske snage prisutne su u obe zemlje i one su u stanju da unište dogogodišnje partnerstvo između Rusije i Kirgizije».
Izvor: Fakti.org





