Dugogodišnje krize, političke podele i sukobi ostavili su duboke posledice po društvo, ocenjuje psihijatar i bivša političarka Sanda Rašković Ivić. Smatra da najveću odgovornost za atmosferu netrpeljivosti snosi prethodna vlast, ali upozorava da u dugotrajnim sukobima politički neistomišljenici postaju neprijatelji prema kojima nestaje empatija. Izlaz iz takvog stanja vidi u istini, suočavanju sa odgovornošću i obnavljanju rada institucija.
Psihijatar i bivša političarka Sanda Rašković Ivić ocenjuje da Srbija poslednjih 35 godina živi u gotovo neprekidnom stresu, sa kratkim periodima predaha tokom kojih ljudi i dalje strahuju od novih kriza.
"Mi smo narod koji je duboko ranjen. U devedesetima smo imali sankcije, ratove i, na kraju, bombardovanje na našoj teritoriji", kaže Rašković Ivić u emisiji Za stolom sa Apostolom.
"Tektonske promene uvek guraju ljude u tabore"
Demokratske promene 2000. godine, objašnjava Rašković Ivić, izazivaju različite reakcije u zavisnosti od političke pripadnosti, zbog čega veliki društveni preokreti produbljuju podele među građanima.
"Tektonske promene uvek guraju ljude u rovove i tabore. To nije slučaj samo kod nas", ističe Rašković Ivić.
Navodi da su velika očekivanja posle 2000. godine donela i snažno razočaranje, dok pobedu Studentske liste vidi kao "novu prekretnicu" koja menja dotadašnje predstave o politici.
"I onda je došlo vreme Srpske napredne stranke, koje je trajalo 14,5 godina, koje je bilo teško, da ne kažem vuneno vreme. To su bila prava vunena vremena", ocenjuje Rašković Ivić.
"Poraz ne treba doživljavati kao poniženje"
Rašković Ivić smatra da bivši predsednik Aleksandar Vučić "teško prihvata izborni poraz", a njegovo, kako tvrdi, okretanje teorijama zavere vidi kao "pokušaj da se objasni neprijatna stvarnost".
"Na neki način hoćete da uspostavite kontrolu i morate da nađete nekog ko je nužno kriv za ono što vam se dogodilo. To je mehanizam projekcije i to je najgori mogući mehanizam, jer tako nikad ne možete realno da sagledate stanje u kom ste", objašnjava Rašković Ivić.
Euforiju pobednika ocenjuje kao očekivanu reakciju na veliki društveni preokret, ali naglašava da poraženi ne treba da padaju u očajanje niti da odgovornost za sopstvene postupke doživljavaju kao poniženje.
"Patrijarh Pavle je jednom rekao: 'Niko vas ne može poniziti ako vi sami sebe ne ponizite.' Dakle, stvar je do poraženih. U dobru se ne ponesi, u zlu ne padni u očajanje", poručuje Rašković Ivić.
"Za prevazilaženje krize – istina tri puta dnevno"
Rašković Ivić naglašava da predstavnici prethodne vlasti moraju da odgovaraju za nezakonite postupke, ali pravi razliku između njih i građana koji su im pružali izbornu podršku.
"Birači su u nešto verovali. Postoje razni razlozi zašto su to verovali. Jedan od razloga su i mediji koji su mnoge ljude držali u totalnoj izolaciji", navodi Rašković Ivić.
Kao primer značaja informisanja pominje ženu koja je tek na Radio-televiziji Srbije saznala za, kako navodi, slučajeve nasilja nad demonstrantkinjama, izražavajući uverenje da nova saznanja mogu da promene političke stavove građana.
"Moj pokojni otac je govorio da je najbolji recept za prevazilaženje bilo kakve krize istina tri puta dnevno. U pravilnim dozama, ali doze istine su uvek dobre", poručuje Rašković Ivić.
"Vlast je ta koja formira atmosferu u društvu"
Rašković Ivić odbacuje izjednačavanje odgovornosti vlasti i njenih političkih protivnika za zaoštravanje javnog govora i međusobne uvrede tokom prethodnih godina.
"Vlast uvek ima glavnu reč i vlast je ta koja daje ton. Vlast je ta koja formira atmosferu u društvu, a atmosfera u našem društvu je više od jedne decenije takva da se gradio jaz među građanima", naglašava Rašković Ivić.
Većinsku odgovornost za agresiju i toksičnu atmosferu pripisuje prethodnoj vlasti, smatrajući da je i "Aleksandar Vučić svojim javnim nastupima doprineo produbljivanju političkih podela".
"Gradila se ta podela na izdajnike i na patriote, na one koji su zli i one koji su dobri, na one koji imaju rezultate i na one koji nemaju ništa. Ja ovde nisam da sudim gospodinu Vučiću, ali on je sam jako mnogo doprineo da se takvi filmovi o njemu prave", smatra Rašković Ivić.
"Neistomišljenik postaje neprijatelj"
Rašković Ivić ne opravdava neprimerenu retoriku protivnika nekadašnje vlasti, ali nastoji da takvo ponašanje objasni posledicama dugotrajnog političkog sukoba.
"Onda vi nemate s druge strane svog političkog neistomišljenika. Vi imate neprijatelja i prema njemu se gasi svaka vrsta empatije i solidarnosti i dozvoljene su ekstremne aktivnosti. To se događalo i sa vlašću i sa opozicijom", ukazuje Rašković Ivić.
Prema njenoj oceni, studentski protesti vremenom su prerasli u širi građanski pokret, koji je bivša vlast doživljavala kao pretnju sopstvenoj moći i političkom opstanku.
"S druge strane, studentsko-građanski pokret je vlast percipirao kao egzistencijalnu pretnju jer su ljudi bili hapšeni, gaženi, premlaćivani, lomljene su im kosti lica i lobanje. Sa jedne televizije čak je pozivano da policija lomi rebra studentima", ističe Rašković Ivić.
"Kada institucije ne rade, proradi revolucionarna pravda"
Govoreći o upadu i napadu na redakciju televizije Informer nedugo posle objavljivanja izbornih rezultata, Rašković Ivić naglašava da takve postupke ne opravdava, ali dovodi u pitanje ko stoji iza njihove organizacije.
"Upade takve vrste, naravno, ne opravdavam. Nisam vaspitana da bih takve stvari opravdavala. Moram da kažem da je pitanje koliko je to bilo organizovano iz nekih drugih centara koji sa Studentskom listom nemaju veze", kaže Rašković Ivić.
Smatra da preuzimanje pravde u sopstvene ruke nije prihvatljiv odgovor na sporne postupke drugih i da je za sprečavanje takvih situacija neophodno delovanje nadležnih organa.
"Tad još REM nije radio svoj posao. Kad institucije ne rade, onda će da proradi revolucionarna pravda. I zato je jako važno da se institucije vrate", naglašava Rašković Ivić.
"Revolucionarni teror izgleda drugačije"
Tvrdnju bivšeg predsednika Srbije da je "društvo izloženo revolucionarnom teroru" Rašković Ivić odbacuje, ocenjujući da taj izraz "ne odgovara aktuelnim političkim okolnostima".
"Revolucionarni teror mnogo drugačije izgleda. Da je revolucionarni teror, on ne bi imao mogućnosti da to sada kaže", smatra Rašković Ivić.
(RTS)




