Studentska lista predlaže poresku reformu zasnovanu na progresivnom oporezivanju, tako da bi građani sa višim primanjima i većom imovinom plaćali više poreza, dok bi oni sa manjim zaradama bili manje oporezovani.

U Studentskom planu, u delu „Privreda i finansije“, ocenjuje se da najsiromašniji građani u Srbiji plaćaju nesrazmerno visoke dažbine državi zbog akcizne robe, čije se oporezivanje, kako podsećaju, obračunava prema količini, a ne prema primanjima građana.

Zbog toga, umesto snižavanja akciza, što bi, prema njihovoj oceni, moglo negativno da utiče na navike građana, s obzirom na to da se akcizna roba odnosi, između ostalog, na cigarete i alkohol, Studentska lista predlaže promenu poreske politike tako da se rad manje oporezuje, a velika imovina više.

Dakle, problem siromašnijih građana ne žele da rešavaju pojeftinjenjem akcizne robe, već promenom drugih poreza.

Studentska lista najavljuje uvođenje više poreskih razreda za progresivno oporezivanje dohotka, kao i ukidanje godišnjeg poreza na dohodak građana, dok bi se poreski razredi primenjivali na mesečnu zaradu, kako piše list Danas.

Takođe, najavljuju povećanje neoporezivog dela zarade sa 23 na 35 odsto prosečne zarade, što bi, kako navode, dodatno doprinelo progresivnosti sistema, odnosno omogućilo da građani sa manjim primanjima plaćaju manje poreza, a oni sa većim više.

Trenutno je neoporezivi iznos neto zarade 34.221 dinar, dok će od 1. januara on biti povećan na 37.369 dinara. Povećanje neoporezivog cenzusa na 35 odsto prosečne zarade, koja je u avgustu prema poslednjim podacima RZS, iznosila 117.282 dinara, iznosila bi 41.048 dinara.

Između ostalog, studenti predlažu i progresivno oporezivanje imovine, ali ne kroz promenu poreskih stopa, već tako što bi se vrednost svih nekretnina jednog vlasnika posmatrala zbirno.

Međutim, sagovornici ukazuju da je ovakav predlog za sada nepotpun i da se ne može precizno proceniti da li bi predložena poreska reforma zaista dovela do povećanja plata zaposlenih sa najnižim primanjima.

Pre svega, ističu da nije jasno da li bi se smanjenje poreza na zarade odnosilo i na smanjenje doprinosa za zdravstveno i penzijsko osiguranje, koji predstavljaju znatno veće opterećenje od samog poreza.

Četiri glavne vrste obaveza na zarade

Naime, prema pravilima koja važe u 2026. godini, postoje četiri glavne vrste obaveza na zarade:

Porez na zaradu, čija stopa iznosi 10 odsto;

Doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, čija stopa iznosi 24 odsto;

Doprinos za zdravstveno osiguranje, čija stopa iznosi 10,3 odsto;

Doprinos za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, čija stopa iznosi 0,75 odsto.

Iz ovih podataka vidi se da porez na zaradu čini svega 10 odsto, dok doprinosi iznose oko 35 odsto bruto zarade.

SABIRAĆE SE NEKRETNINE, A UVODE SE I PLATNI RAZREDI: Ovo je plan Studentske liste za progresivno oporezivanje!

Zbog toga jedan od sagovornika ukazuje da bi, ukoliko se smanji samo porez na zaradu, a doprinosi ostanu nepromenjeni, efekat na iznos plate koju zaposleni prima mogao da bude ograničen.

Drugi problem sagovornici vide u predlogu ukidanja godišnjeg poreza na dohodak građana. Reč je o porezu koji ne plaća svaki zaposleni, već uglavnom građani sa veoma visokim godišnjim prihodima.

U Srbiji se ovaj porez plaća kada ukupni godišnji dohodak pređe 5.439.096 dinara godišnje. Prvo se sabere ukupan dohodak ostvaren u godini, pa se od njega oduzme neoporezivi prag (5.439.096 dinara) i eventualni lični odbici. Na ono što ostane (oporezivi dohodak) primenjuje se stopa 10 odsto do iznosa od 10.878.192 dinara, a na deo iznad tog iznosa stopa 15 odsto.

Godišnji porez na dohodak obuhvata i druge vrste prihoda, a ne samo zarade.

Među njima su prihodi od samostalne delatnosti, autorskih prava, izdavanja nekretnina… Zbog toga bi ukidanje ovog poreza, bez uvođenja odgovarajućeg novog načina oporezivanja tih prihoda,moglo da dovede do smanjenja poreskih obaveza građana koji ostvaruju visoke godišnje prihode iz ovih izvora.

"Predlog poreske reforme nije dovoljno razrađen, ukidanje godišnjeg poreza nije dobro rešenje"

Profesor Ekonomskog fakulteta Mihail Arandarenko ocenjuje da je predlog poreske reforme koji je predstavila Studentska lista za sada nedovoljno razrađen da bi se mogli proceniti njegovi stvarni efekti.

Ističe da je reč o veoma složenoj oblasti koja zahteva sveobuhvatnu reformu ne samo poreza na dohodak i zarade već i doprinosa na zarade, kao i načina oporezivanja različitih naknada zaposlenima, poput toplog obroka i regresa.

Prema njegovim rečima, navođenje konkretnih procenata, poput povećanja neoporezivog dela zarade na 35 odsto prosečne plate, bez jasnog obrazloženja i celovite računice, deluje proizvoljno.

Kao posebno sporno pitanje izdvaja oporezivanje različitih izvora dohotka po različitim stopama, bez njihovog sagledavanja na godišnjem nivou i u okviru ukupnih primanja jednog građanina, ukazujući da to može da naruši takozvanu „horizontalnu poresku pravičnost“.

To znači da dve osobe sa istim ukupnim prihodima mogu plaćati različite poreze samo zato što novac zarađuju iz različitih izvora.

Arandarenko objašnjava da postoje dva osnovna modela oporezivanja dohotka – sintetički i dualni. Kod sintetičkog sistema, objašnjava, svi prihodi pojedinca sabiraju se i oporezuju kao celina, dok se kod dualnog sistema prihodi od rada i kapitala tretiraju različito, najčešće kako bi se podstakle investicije.

"Oporezivanje rada se ne može svesti samo na porez na zaradu"

Sagovornik Danasa, međutim, ukazuje da je Srbija jedna od retkih zemalja koja primenjuje cedularni sistem oporezivanja, zbog čega smatra da ukidanje godišnjeg poreza na dohodak ne bi bilo dobro rešenje.

Umesto njegovog ukidanja, predlaže uvođenje jedinstvenog poreskog broja za svakog građanina, kakav postoji u većini zemalja, preko kojeg bi Poreska uprava mogla da prati i objedini sve prihode pojedinca, bez obzira na to da li potiču od zarade, samostalne delatnosti ili drugih izvora.

Na taj način bilo bi moguće sagledati ukupnu ekonomsku snagu poreskog obveznika i pravednije odrediti njegovu poresku obavezu.

Kada je reč o smanjenju poreza na zarade, Arandarenko naglašava da se oporezivanje rada ne može svesti samo na porez na zaradu, jer značajan deo ukupnog opterećenja čine doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje.

Iako se nazivaju doprinosima, objašnjava profesor, oni u velikoj meri funkcionišu kao porezi, budući da novac odlazi u zajedničke fondove.

S obzirom na to da doprinosi u Srbiji čine više od tri četvrtine ukupnog opterećenja rada, dodaje Arandarenko, eventualno smanjenje samo poreza na zaradu, uz zadržavanje postojećeg nivoa doprinosa, imalo bi veoma ograničen efekat na rasterećenje zaposlenih i povećanje njihovih neto primanja.

"Za značajnije rasterećenje zarada potrebna je reforma doprinosa, a ne samo smanjenje poreza"

Profesorka javnih finansija i fiskalne politike na FEFA Milica Bisić, upitana da li bi predložena poreska reforma zaista dovela do povećanja plata zaposlenih sa najnižim primanjima, odgovara da bi, uz pretpostavku da se poreske uštede prelivaju u neto zaradu, svako smanjenje poreskih stopa u određenoj meri povećalo zarade na koje se primenjuju niže stope, dok bi povećanje neoporezivog iznosa povećalo sve zarade.

„Da li će ova pretpostavka biti ostvarena zavisi od toga da li je ugovorena neto ili bruto zarada, kao i od relativnog odnosa snaga zaposlenog i poslodavca na tržištu rada“, rekla je Bisić.

Izvesno je, međutim, dodaje Bisić, da ovo smanjenje ne može biti značajno, imajući u vidu da je poreska stopa mala (10 odsto), a da se neoporezivi iznos ne primenjuje na doprinose.

S druge strane, ističe Bisić, pojedinačno malo smanjenje poreza može dovesti do značajnog gubitka ukupnih poreskih prihoda, jer je učestalost nižih zarada znatno veća od učestalosti viših.

Na pitanje da li je dovoljno smanjiti samo porez na zaradu ili bi trebalo smanjiti i doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje, koji inače čine veći deo nameta, Bisić kaže da je za značajnije fiskalno rasterećenje nižih zarada zaista potrebna značajna reforma načina finansiranja obaveznog socijalnog osiguranja.

„Svako smanjenje stopa doprinosa, međutim, mora biti praćeno povećanjem nekih poreza kako bi se očuvala finansijska sposobnost države da ispunjava svoje obaveze, odnosno da građani ostvaruju svoja prava“, upozorava Bisić.

"Izložene ideje su samo načelne"

Kada je reč o ukidanju godišnjeg poreza na dohodak građana, Bisić kaže da pretpostavlja da je ideja da se on može zameniti značajnijom progresijom kod zarada.

„Godišnji porez na dohodak, međutim, primenjuje se na sve prihode od rada, kao i na prihode od izdavanja sopstvenih nepokretnosti, a ne samo na zarade. Teško da bi bilo koja progresija samo kod zarada mogla da nadoknadi gubitak prihoda od ovog poreza. Zato verujem da su izložene ideje samo načelne, a da će njihovoj realizaciji prethoditi detaljne analize fiskalnih i drugih efekata“, navela je Bisić.

Upitana da li bi progresivnije oporezivanje zaista dovelo do pravednije raspodele poreskog tereta, a da se istovremeno ne obeshrabre investicije i zapošljavanje, Bisić odgovara da se, kao prvo, progresivno oporezivanje zasniva na pretpostavci da onima koji imaju veći dohodak jedinica tog dohotka znači manje nego onima koji imaju niže dohotke.

Dodaje da ova pretpostavka načelno važi, ali da bitno zavisi od platnih razreda i visine stope koja se na njih primenjuje.

Drugo, ukazuje Bisić, progresivno oporezivanje nema smisla uvoditi samo na jedan, već na sve prihode.

U suprotnom bi, navodi kao primer, prihodi od zarada bili više oporezovani od prihoda po osnovu ugovora o delu iste visine.

„To bi dodatno ugrozilo i horizontalnu i vertikalnu poresku pravednost (horizontalna: pojedinci jednakog dohotka plaćaju jednak iznos poreza, vertikalna: pojedinci sa višim dohocima plaćaju veći porez). Postojeći sistem oporezivanja dohotka odstupa od ova dva načela poreske pravednosti. Stoga je njegova reforma zaista potrebna. Njen sadržaj, obuhvat i dinamika sprovođenja trebalo bi da budu rezultat analize fiskalnih i svih drugih efekata, među kojima spadaju i uticaji na investicije i zapošljavanje“, zaključuje Bisić.

N1, Danas