Na tribini Srpskog debatnog kluba pod nazivom „Srpski glas: Srbija nakon izbora“, održanoj u Jagodini, otvoreno je pitanje političke budućnosti Srbije, položaja nacionalne i suverenističke ideje, odnosa prema studentskoj listi i potrebe za stvaranjem nove političke organizacije koja bi zastupala interese ljudi koji se ne prepoznaju u postojećoj političkoj ponudi.
O tome su govorili publicista i politički analitičar Igor Ivanović, Vladan Glišić iz Srpske mreže i profesor Milo Lompar. Zajednička poruka učesnika bila je da promena vlasti sama po sebi ne rešava probleme srpskog društva i da je neophodno izgraditi snažnu nacionalnu i demokratsku političku opciju, koja neće zavisiti od jednog lidera, stranke ili centara moći izvan Srbije.
Ivanović je svoje izlaganje započeo pitanjem „Kako nam se ovo dogodilo?“, povlačeći paralelu sa sudbinom poražene vojske iz jednog filma Nikite Mihalkova. Prema njegovim rečima, isto pitanje moraju sebi da postave ljudi koji se danas nazivaju tradicionalistima, suverenistima, patriotama i nacionalistima, jer su njihove ideje prisutne u društvu, ali nemaju odgovarajuću političku snagu.
„Kako nam se dogodilo da danas u Srbiji osamdeset odsto ljudi misli ono što mislimo i mi i živi istim životom, a da praktično već decenijama nemamo nikoga čak ni u Skupštini? Kako smo nestali sa javne scene? Ko je obrisao naše glasove i naša lica?“, upitao je Ivanović.
On je ocenio da se problem naročito vidi kada treba da se ideje pretvore u izbornu volju. Prema njegovim rečima, deo stranaka koje su se predstavljale kao zastupnici nacionalnih i patriotskih stavova vremenom se pretvorio u male organizacije čiji je glavni cilj postao prelazak izbornog cenzusa.
Ivanović je posebno kritikovao Srpsku naprednu stranku, navodeći da je veliki broj građana glasao za nju verujući da podržava patriotsku politiku, dok je vlast, kako je ocenio, donosila odluke suprotne takvim očekivanjima.
„Ta opcija je potpisala i Briselski sporazum i Ohridsko-briselski sporazum, koji u svakom pogledu čine, po mom mišljenju, višestruku izdaju. Zatim je donela Zakon o rodnoj ravnopravnosti, pa je falsifikovala referendum o izboru sudija. Četiri puta je odbila da stavi referendum o genocidu sa akcentom na Jasenovac u Narodnu skupštinu“, rekao je Ivanović.
On je upozorio da promena vlasti ne sme da dovede do toga da jedna politička grupacija ponovo dobije monopol nad predstavljanjem nacionalnih interesa. Govoreći o studentskoj listi, naveo je da je njen politički program ostao nedovoljno poznat i da je upravo zato neophodno da u Srbiji postoji i jasno profilisana nacionalna opozicija.
„Čak i ako svaki potez studentske liste bude onakav kakav bismo i mi potpisali, opozicija mora da postoji. Pogotovo ako je to prosvećena nacionalna opozicija. Ona nikome ne može da našteti, već može samo da koristi jednom društvu“, poručio je Ivanović.
On je najavio da je cilj da se kroz tribine u različitim gradovima okupljaju ljudi različitih profesija i političkih iskustava, koji dele uverenje da Srbiji treba nacionalna i suverenistička politička platforma. Ideja, kako je objasnio, nije stvaranje još jedne zatvorene stranke, već povezivanje ljudi i organizacija koje mogu da ponude jasniji program.
„Neophodno je da postoji nešto što bismo mogli nazvati prosvećenim nacionalizmom, nešto što je nepotkupljivo u dnevnoj trgovini i što će se zalagati za povratak ideje u politici, odnosno za povratak ideologije“, istakao je Ivanović.
Vladan Glišić je u svom izlaganju ocenio da je završetak izbornog procesa i konstituisanje novog skupštinskog saziva važan trenutak, jer će građani sada imati priliku da vide za šta su zapravo glasali. On je naglasio da ne kritikuje studentsku listu zato što je u prethodnom periodu delovala bez jasno predstavljenog programa, već da je takva strategija bila posledica političkih okolnosti i načina na koji je vlast tretirala opoziciju.
„Aleksandar Vučić je svojim ponašanjem sam stvorio svoju opoziciju u studentskoj listi i sam zaslužio da ga smenjuju oni koji nisu imali program, ali su imali jednu jedinu ideju, a to je da on mora da ode“, rekao je Glišić.
Ipak, on je upozorio da Srbija ne sme da ostane bez ozbiljne nacionalne političke organizacije koja bi zastupala građane nezadovoljne postojećom političkom ponudom. Posebno je izdvojio pitanje suvereniteta i pravo građana da sami odlučuju o najvažnijim državnim pitanjima.
„Suverenitet jeste na narodu, a suverenizam znači da se mi koji živimo ovde pitamo kako želimo da živimo. Ni otuđene oligarhijske grupe, ni strani centri moći ne treba da nameću odluke od strateškog značaja za taj narod“, poručio je Glišić.
On je kao jedno od ključnih pitanja izdvojio odnos Srbije prema Evropskoj uniji, tvrdeći da građani nikada nisu neposredno odlučivali o tome da li žele da zemlja ide tim putem. Zbog toga je ocenio da bi, ukoliko se govori o demokratiji i referendumima, upravo to pitanje trebalo da bude među prvima o kojima bi se građani izjasnili.
Glišić je zatim izneo oštru ocenu političkog modela koji je, prema njegovim rečima, obeležio vladavinu Srpske napredne stranke. On smatra da se vlast nije oslanjala samo na pritiske i represiju, već pre svega na širenje korupcije i zavisnosti od političkih struktura.
„Represija je mnogo manje opasna nego kada narod korumpirate. Vučić je korumpirao društvo i narod po dubini. To je najopasnije za jedan narod“, rekao je Glišić, upoređujući takav model sa političkim nasleđem titoizma.
Posebno je kritikovao pretvaranje političkih stranaka u organizacije koje zavise od jednog čoveka, uz ocenu da se takva praksa kasnije prenosi i na državne institucije. Zbog toga smatra da ni nova politička struktura ne sme da bude zasnovana na ličnom autoritetu lidera ili na zatvorenom krugu ljudi koji donose odluke umesto članstva.
„Ne možemo da izmišljamo toplu vodu. Moramo da se organizujemo tako što ćemo praviti politički model stranke, jer ne može biti parlamentarne demokratije bez stranaka. Samo nam treba drugi model stranaka“, naglasio je Glišić.
Kao rešenje je predložio izgradnju organizacije odozdo nagore, kroz lokalno okupljanje ljudi, povezivanje postojećih inicijativa i postepeno stvaranje političke strukture koja bi mogla da traje i u vlasti i u opoziciji.
„Taj model stranaka treba da se pravi odozdo. Da idemo među ljude, da razgovaramo, da vidimo autentične organizacije koje postoje i da ih umrežavamo. Tako bismo došli do jedne ozbiljne stranke koja će moći da izdrži promene i na vlasti i u opoziciji“, rekao je on.
Glišić je dodao da neposredna demokratija ima svoje mesto, naročito na lokalnom nivou, ali da država ne može da funkcioniše bez institucija, političkog iskustva i odgovornosti. Upozorio je i da odbacivanje svih ljudi koji su se ranije bavili politikom može biti jednako štetno kao i zadržavanje starih političkih navika.
Profesor Milo Lompar govorio je o političkoj podeli u Srbiji, ocenio da je ona godinama oblikovana pod uticajem stranih faktora i upozorio da se sukob dve političke strane često vodi oko vlasti, a ne oko stvarne samostalnosti države.
„Mi smo mala zemlja, mali narod da bismo mogli da ignorišemo uticaj stranih činilaca. Ali to ne znači da moramo da ih bezuslovno sledimo, a pogotovo da moramo da izbegavamo da neutrališemo negativno dejstvo koje se na nas proteže“, istakao je Lompar.
On je naveo da je Srbiji potrebna politička opcija koja će istovremeno zastupati nacionalna i demokratska uverenja, odnosno koja neće prihvatiti monopol bilo koje stranke nad tumačenjem patriotizma, slobode i budućnosti zemlje.
„Izgubili smo jedan osećaj koji treba da obnovimo, a to je da je potrebna strana koja zastupa u isto vreme i nacionalna i demokratska uverenja. I ono što se tiče slobode i ono što se tiče srpskog naroda, i to u najširem smislu“, rekao je profesor.
Govoreći o studentskoj listi, Lompar je napravio jasnu razliku između studentskog protesta i političke organizacije koja učestvuje na izborima. Prema njegovim rečima, solidarnost sa studentima tokom protesta bila je podrška društvenoj grupi koja je postavila pitanje odgovornosti institucija, ali njihov izlazak na izbore znači ulazak u političku arenu, gde moraju da preuzmu odgovornost za svoje odluke.
„To je sada ime jedne političke organizacije i tu političku organizaciju predstavlja njenih sto četrdeset poslanika, koji su realna vlast u zemlji. Iz njih će da proistekne Vlada. Ono što je ključno jeste da tih sto četrdeset ljudi sa imenom i prezimenom nose odgovornost za odluke koje će doneti i niko ih te odgovornosti ne može osloboditi“, poručio je Lompar.
On je ocenio da kritika buduće vlasti mora da bude zasnovana na njenim konkretnim potezima, a ne na unapred stvorenim pretpostavkama. Istovremeno je naglasio da svaka kritika mora podrazumevati jasan otklon od politike Srpske napredne stranke i načina na koji je ta stranka upravljala državom.
Lompar je posebno kritikovao pokušaj SNS-a da i nakon gubitka vlasti zadrži monopol nad nacionalnom idejom i predstavlja se kao jedini autentični zastupnik patriotizma.
„Ne može srpsku nacionalnu ideju čuvati stranka poput Srpske napredne stranke, koja je tu ideju kompromitovala tako što je na državnom nivou ugrožavala teritorijalni integritet Srbije, od Briselskog sporazuma pa nadalje“, rekao je Lompar.
On je dodao da se nacionalna politika ne može svesti na stranačke obračune i da mora da obuhvati čitav srpski narod, uključujući Srbe u Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Kao primer naveo je potrebu za kulturnom, ekonomskom i drugim oblicima saradnje sa Srbima izvan Srbije, bez njihovog korišćenja za dnevnopolitičke interese.
„Moramo da razvijamo jednu kulturnu srpsku nacionalnu ideju, a ne da je upotrebljavamo za jednostrane stranačke obračune. Srpska nacionalna ideja mora da bude miroljubiva, tolerantna i kulturna“, naglasio je Lompar.
Posebno je istakao da nacionalna politika mora da poštuje individualna prava, ali i pravo zajednice na očuvanje sopstvenog identiteta i kontinuiteta.
„Postoje individualna prava pojedinca, koja se moraju poštovati, ali s druge strane postoji i pravo zajednice na postojanje. Najbolji način je da pojedinac svoja individualna prava dovede u sklad sa mogućnošću zajednice da postoji“, objasnio je on.
Lompar je zaključio da je za stvaranje ozbiljne nacionalne političke opcije neophodno okupljanje ljudi različitih znanja, profesija i iskustava, uz razumevanje da niko ne može sam da ponudi odgovore na sva pitanja.
SrbijaVukadinović: Sudbina SNS- a između DS i DPS-a Mila Đukanovića - PAD REJTINGA im tek PREDSTOJIIzvor: Pravda





