Studentski pokret u Srbiji uspeo je da ostvari ono što opozicionim partijama nije pošlo za rukom više od decenije – da pobedi političku mašineriju Aleksandra Vučića. Međutim, nakon istorijske izborne pobede 25. oktobra, pred studentima i njihovim kandidatima nalazi se možda još teži zadatak: formiranje funkcionalne vlade i upravljanje državom. Američki Njujork tajms u opširnoj analizi postavlja pitanje može li pokret koji je nastao bez lidera, političke stranke i tradicionalne kampanje da uspešno vodi zemlju.

Kako piše Njujork tajms, studenti su odluke donosili podizanjem ruku, posle višesatnih rasprava u univerzitetskim učionicama. Taj spor i često komplikovan proces, poznat kao plenum, predstavljao je svojevrstan eksperiment u neposrednoj demokratiji.

Ispostavilo se da je upravo takav način organizovanja bio dovoljno snažan da porazi politički sistem koji je Aleksandar Vučić gradio godinama.

Vučić je, podseća američki list, podneo ostavku na predsedničku funkciju mesec dana pre parlamentarnih izbora, računajući da će njegova Srpska napredna stranka ponovo pobediti i da će on moći da zadrži vlast kao premijer. Međutim, plan mu je propao.

Studentska lista osvojila je 140 od ukupno 250 poslaničkih mesta, dok je SNS dobio 103 mandata, prema konačnim rezultatima objavljenim 5. novembra.

Ipak, Njujork tajms upozorava da principi koji su studentima doneli pobedu možda neće biti dovoljni za stvaranje stabilne i dugoročno održive vlade.

„Razlike će neminovno dovesti do podela“

Jedan od najvećih izazova jeste činjenica da su studenti na izbornu listu postavili ljude različitih političkih i ideoloških uverenja, od kojih većina nema iskustva u upravljanju državom.

Njih je do sada povezivao prvenstveno jedan cilj – smena Vučića i sistema koji je stvorio.

Sociolog Vladimir Vuletić upozorava da bi upravo način odlučivanja mogao da postane ozbiljan problem.

„To je kombinacija komunističkog načina odlučivanja kroz plenume i demokratskog odlučivanja preko izabranih poslanika u parlamentu. Usklađivanje ta dva pristupa predstavljaće organizacioni izazov“, rekao je Vuletić za Njujork tajms.

On smatra da su unutrašnji sukobi gotovo neizbežni.

„Ideološke i organizacione razlike neminovno će dovesti do podela unutar pokreta, a verovatno i do novih izbora u roku od godinu dana“, ocenio je Vuletić.

Studenti, međutim, tvrde da su svesni razlike između organizovanja protesta i upravljanja državom.

Natalija Petrović (22), studentkinja komunikacija i odnosa s javnošću, objašnjava da buduća vlast neće funkcionisati kao studentski plenumi.

„Budući parlament i vlada neće raditi po principima studentskih plenuma i neposredne demokratije, već u skladu sa Ustavom i programom koji smo razvili zajedno sa našim kandidatima i drugim stručnjacima“, izjavila je ona.

Ko će biti premijer i ko će zapravo donositi odluke?

Njujork tajms navodi da još nije poznato ko će biti novi predsednik Vlade Srbije.

Novi parlament mora da se konstituiše u roku od tri meseca od objavljivanja konačnih izbornih rezultata, ali datum sednice još nije određen.

Pred budućom vlašću nalazi se niz hitnih zadataka – usvajanje budžeta, imenovanje ministara, pregovori o međunarodnim sporazumima i reagovanje na moguće krize.

Za razliku od studentskih plenuma, na kojima su se satima razmatrali čak i manje važni predlozi, državne institucije neće imati luksuz neograničenog vremena za donošenje odluka.

Dodatni problem predstavlja odnos studenata i ljudi koje su izabrali za poslaničke kandidate.

Studenti nisu želeli da sami uđu u parlament, ali nameravaju da zadrže kontrolnu ulogu nad onima koje su doveli na vlast.

Oni tvrde da neće pokušavati da organizuju plenume po ministarstvima, već da će delovati kao nezavisna snaga koja zahteva transparentnost i odgovornost.

Međutim, ostaje pitanje šta će se dogoditi kada se izabrani poslanici ne budu slagali sa stavovima studentskog pokreta.

Profesor Fakulteta političkih nauka Dušan Spasojević upozorio je u svojoj analizi da bi upravljanje državom zahtevalo veću samostalnost izabranih predstavnika.

„Faza upravljanja zahtevala bi da poslanici ili ministarstva dobiju stvarna ovlašćenja, oslobođena studentske kontrole“, napisao je Spasojević.

Studenti, s druge strane, strahuju da bi davanje potpune slobode političarima moglo da stvori novi centar moći koji bi vremenom počeo da liči na stranke protiv kojih su se borili.

Program od 1.000 stranica, ali bez odgovora na sva pitanja

Kandidati Studentske liste obavezali su se da će sprovoditi program od približno 1.000 stranica, u čijoj su izradi učestvovale hiljade stručnjaka, profesora i studenata.

Ipak, prema oceni Njujork tajmsa, dokument sadrži mnogo načelnih obećanja o odgovornosti, transparentnosti i borbi protiv korupcije, ali znatno manje konkretnih planova.

Posebno su izbegavana pitanja koja bi mogla da izazovu podele unutar pokreta, naročito ona koja se odnose na spoljnu politiku.

Jedno od retkih jasno definisanih spoljnopolitičkih opredeljenja odnosi se na Izrael.

Studenti su izrazili želju da prekinu blisku saradnju koju je Vučićeva vlast održavala sa Izraelom, posebno u oblasti odbrane.

U programu je navedeno da Srbija ne sme „da bude saučesnik u sistematskom pokušaju Izraela da uništi palestinski narod u Pojasu Gaze“.

Od tragedije u Novom Sadu do istorijske pobede

Američki list podseća da je studentski pokret nastao nakon pada nadstrešnice na rekonstruisanoj železničkoj stanici u Novom Sadu u novembru 2024. godine, kada je poginulo 16 ljudi.

Tragedija je postala simbol sistemske korupcije, a studenti su ubrzo počeli da organizuju blokade fakulteta i masovne proteste, zahtevajući odgovornost izvođača radova i državnih funkcionera.

Među studentima koji su se priključili protestima bio je i Nikola Maletić (21), student političkih nauka, koji se nalazio svega nekoliko metara od nadstrešnice u trenutku njenog urušavanja.

On objašnjava da je odsustvo lidera u početku bilo taktičko rešenje, kako bi se pokret zaštitio od pritisaka bezbednosnih službi.

Vremenom je, međutim, takva organizacija postala jedan od njegovih osnovnih principa.

„Ljudi su shvatili da nikada više ne smemo da dozvolimo da jedan čovek upravlja državom“, rekao je Maletić.

Studenti su gotovo dve godine organizovali proteste, a neki skupovi okupili su stotine hiljada građana.

Za razliku od tradicionalnih opozicionih stranaka, nisu se ograničili na Beograd i druge velike gradove.

Pešačili su i vozili bicikle stotinama kilometara širom Srbije, obilazili mala mesta i udaljena sela, razgovarali sa poljoprivrednicima, roditeljima i penzionerima.

Upravo takvi susreti, piše Njujork tajms, omogućili su im da steknu poverenje građana koji su odavno izgubili veru u politiku.

Dok je Vučić dominirao nacionalnim televizijama, studenti su se oslanjali na društvene mreže i neposredne kontakte sa građanima.

Tajni sastanci, šifrovana imena i izbor kandidata

Posebnu pažnju Njujork tajms posvetio je načinu na koji su studenti birali ljude za svoju izbornu listu.

Sastanci su održavani u tajnosti, mobilni telefoni ostavljani su izvan prostorija, a potencijalni kandidati dobijali su šifrovana imena koja su se menjala kako bi se sprečilo curenje informacija.

Studenti su predlagali kandidate, ispitivali ih, proveravali njihove biografije i glasali o njima.

Potom su kandidature razmatrane na fakultetima širom Srbije, a za ulazak na konačnu listu bila je potrebna podrška više od polovine njih.

Svaki kandidat morao je da potpiše i svojevrsni „društveni ugovor“, kojim se obavezao na poštovanje principa i ciljeva pokreta.

Profesor hemije Radomir Saičić, jedan od kandidata Studentske liste, opisao je ovaj sistem kao oblik „horizontalne demokratije“.

Natalija Petrović objašnjava da je cilj bio da pokret ne zavisi od pojedinaca.

„Ideja pokreta bez lidera bila je da autoritarni režim ne može da napadne i diskredituje jednog čoveka i time potkopa čitav pokret“, rekla je ona.

Prema njenim rečima, uprkos razlikama među kandidatima, svi su prihvatili osnovni cilj buduće vlasti.

„Glavni cilj naše vlade jeste da istrgne državu iz kandži mafije i uspostavi mehanizme odgovornosti i transparentnosti koji će svakoj budućoj vlasti maksimalno otežati korupciju“, poručila je Petrović.

„Ne želimo novu vlast koja će se ponašati kao stara“

Iako su studenti ostvarili istorijsku pobedu, Njujork tajms zaključuje da je njihov najveći izazov tek pred njima.

Pokret koji je uspeo da okupi ljude različitih političkih uverenja oko zajedničkog protivnika sada mora da pronađe način da te razlike prevaziđe prilikom donošenja konkretnih odluka.

Istovremeno, studenti žele da zadrže nezavisnost i mogućnost da kontrolišu vlast, ali bez stvaranja paralelnog sistema odlučivanja.

Za Nikolu Maletića, koji je preživeo tragediju u Novom Sadu, pobeda na izborima zato nije konačni cilj.

„Jedina prava pobeda biće trajna promena političke kulture i načina na koji se upravlja državom“, rekao je on.

„Sve drugo bi jednostavno značilo da imamo novu vladu koja se ponaša isto kao stara.“

Nova.rs