Piše: Velimir Eraković
U samom parlamentu su bile jake civilne snage policije. Narod predvođen sveštenstvom i episkopima nije mogao prići vladi, već je zaustavljen na mostu Blaža Jovanovića. Čitav dan i noć, do jutra vladike su bile na ulici. Djevojka, srpkinja Milica, kad je vidjela da vladika sjedi na cesti, nije mogla zaustavit plač.
DŽaba su je tješile sestra, monahinje i sveštenici, suze su same tekle. Osjetila je Milica, vidjevši vladiku tužnog kako sjedi, da joj neko proklet otima mjesto gdje je dušu napajala radošću, mirom i tražila utjehu kad god joj je bilo teško i radovala se uz Gospoda svakom uspjehu. Srce iz grudi, nevinoj i čistoj duši iščupao je prokleti, đavoljom i izdajničkom rukom vođen Milo Đukanović. I ne samo njoj nego većinskoj pravoslavnoj Crnoj Gori.
Utješio je vladika kada je rekao,, Ne plači dijete milo, pa đe bi ljepše proveli noć nego na obroncima obale Nemanjine i mjestu gdje je spavao i Sveti Sava''. Zamislite koliko je demonskoga i neljudskog u Milovoj glavi, i glavama njegovih batinaša kad vladiku Metodija tuku bez imalo stida i bogobojažljivosti. Bez obzira što je potpisao bezakoniti zakon, ništa nije dobio.
Narod zakone koji se usvajaju silom, ne priznaje. Pogotovo ne ovakve koji se tiču ličnog i porodičnog odnosa. To je pokazao te večeri a tek će prokleti predsjednik sada već umrle do kraja Crne Gore, vidjet reakciju naroda. Nestala je Crna Gora i napravljena je neka nestajuća, trula i gnjila tvorevina. Nešto nalik samom paklu, nalik ružnom, nezdravom i propadajućem.
Uz podršku Vatikana i Zapada, vratio je vrijeme komunizma kad su vjerujućima satane kao i on maljevima kidale glave i punile jame, vratio je vrijeme kad su Moša Pijade i Jovo Kapičić pravili pasja groblja od Srba po Crnoj Gori, vratio je vrijeme kad su polomljeni svi krstevi i vrijeme kad su, što je fenomen Crnogorci bili jedini narod koji je Boga sahranjivao. Ta mala nestajuća država je jedina u kojoj su u crkvama čuvana goveda. I vidite, kontinuitet komunizma je ostao i desila se najveća bruka ikad u istoriji Montenegra.
Raduje se samo Vuk Branković, jer više nije on sinonim najvećeg izdajnika. Vuka Brankovića je zamijenio Milo Đukanović i postao simbol izdaje, prodaje svih duhovnih i moralnih normi i načela. Sada će većina Srba izbjegavati da na rođenju muškom djetetu da ime Milo. Nije niko lud da samim rođenjem anatemiše svoj porod. Uzalud je Mitropit Amfilohije ulazio da urazumi nekrštene i nerazumne. Uzalud im Boga pominjao. Uzalud jer takvi kao ta sekta zvana DPS koračaju judinim putevima vapeći za prokletim srebrenjacima.
Vjerni narod je zakon odbacio, odrekao se od njega kao od sotone na krštenju. A krst je ostao, ostao je žar za borbom i jedna jedina Srpska pravoslavne crkva u Crnoj Gori. Ostao je Bog u koga ti ne vjeruješ, a za koga si samo mali mrav koji te za tren moze spržiti. Ostalo je prokletstvo koje si nanio sebi i svojoj porodici, ostao je narod koji se zakleo da će životima braniti imovinu Srpske crkve i ostale su suze Miličine, nevine suze koje će te stići bruko i najveći izdajniče srpskog naroda ikad.
Napravio si zemlju mržnje, braću posvađao, otvorio nove rane iako od starih zemlja još na krv miriše. Mrziš Srbe, koji imaju sve, i prošlost i sadašnjost i budućnost. Srbe koji nikoga ne mrze, samo se brane od zla. Kao da je Nobelovac Ivo Andrić znao da će se takvi tirani i demoni od vladara pojaviti,proročki je napisao ,,U zemlju mrznje najvise mrze onoga ko ne umije da mrzi''
Proklet bio,vo vijeki vjekova. Amin.
Počinju masovni protesti ispred crnogorske ambasade u Moskvi! Više o tome pročitajteOVDE!
Izvor: Pravda
