Piše: Velimir Eraković
Ništa od ubistava nijesu riješili, a Evropska Unija traži rezultate kojih evo nema. Prvo, u Budvi je ubijen Saša Marković, crnogorski patriota i rusofil. Duško Jovanović je svirepo likvidiran. Zatim inspektor Slavoljub Šćekić, da ne nabrajam imena ubijenih u sukobima Škaljarskog i Kavačkog klana. Niko ne želi da se prihvati mjesta SDT, imaju potpuno šizofrenog i nesposobnog Specijalnog državnog tužioca. Zbog njega im je propala farsa zvana,,Državni udar,,.
(Foto: HelmKast)
Predsjednik vrhovnog suda ne zna šta da radi i kako da iz ovih afera izvuče čevskoga Al Kaponea, Mila Đukanovića. Hobotnica koju je šef režima napravi ,ali kao u lošoj lutkarskoj predstavi ne drži više konce u svojim rukama. Sada se pita samo narod, kad će krenuti da svrgne ovoga veleizdajnička. Plan postoji i samo se čeka momenat. Najbližim saradnicima, među kojima nikome više ne vjeruje sem Branislavu Gvozdenovića, je rekao ,,Nijesam trebao dirati u Crkvu,,.
Sad kad se pokajao ali je kasno. Rijeke ljudi mirno koračaju i liturgijama i molebanima bude Crnu Goru. Svakim danom sve više vjernika je u litijama. Nema mu povratka nazad. Dvadesetak najbogatih Crnogoraca je već, zajedno sa kapitalom napustilo državu. Iako se pokajao, pa zove Crkvu na pregovore, Episkopi mudro ćute i odbijaju diktatora.
Počeli su da se kidaju pipci hobotnice, zapetljavaju i mrse. Crnogorska državna mafija nestaje. Moraju se pronaći ubice svih nevinih ljudi. Moraju odgovarati za milionske pljačke, transport oružja i droge, šverc cigareta i uništenje radničke klase. Ulicom su došli, ulicom moraju i otići. Diktator drži glavu u šakama, ludi što je dirao u ono što se đavoljom rukom ne dira i kuje plan za bekstvo. Ono što nijesu mogli političari, uradio je Gospod Bog. Đukanović više ne postoji kao predsjednik i samo je pitanje kad će biti zbačen sa lažnog trona, a Crna Gora slobodna zemlja, slobodnih ljudi.
O tome kako policija odbija poslušnost Đukanoviću čitajte OVDE.
