Hrvati su dan pre dobili komandu za puno borbenu gotovost i u čamcima došli do Hrvatske Dubice. Ubijeno je u okršaju 49 hrvatskih vojnika, od toga 26 pripadnika specijalne brigade.
"Moji saborci su padali kao pokošeni"
- Dan prije akcije dobili smo zapovijed za punu borbenu spremnost i prijam borbene zapovijedi. Bio sam u prvom čamcu koji je nas je prebacivao u Hrvatsku Dubicu, a vratio se sa posljednjim… Topništvo je neprekidno udaralo po našim snagama, no pravi problemi počeli su kada smo prešli rijeku i ušli 300 metara u dubinu i oko kilometar u širinu predgrađa H. Dubice. Bilo je strašno… Ispred nas je bila čistina, a moji suborci su počeli padati kao pokošeni. Od metka ih je odmah poginulo osam… U brdima smo čuli nadolazeće tenkove i dovlačenje teškog naoružanja, a mi smo imali svega nekoliko raketa. Nadali smo se nekoj pomoći, no onda smo dobili zapovijed za povlačenjem. Tada je teško nastradala i Nevenka Topalušić koja je s nama bila rame uz rame. Ukrcali smo ranjene u čamac i vratili se poraženi - kaže Nenad Bužanić.
Tog dana ginuli su hrvatske "elitne" jedinice. NJihovi saborci, kao jedini svedoci krvavog događaja a jednako tako i istoričari kojima je akcija Una ‘95 sve zanimljivija. Hrvati ove gubitke smatraju jednom od najvećih šteta koja im je naneta u njihovoj kratkoj istoriji.
Brzopleto su krenuli, poneti genocidnim aktom tzv "Oluja", misleći da ih ništa ne može zaustaviti. E pa bili su zaustavljeni.
- Ova akcija trebala se dogoditi još tijekom Oluje, kada smo mi bili nadmoćni i organizirani, a Srbi u paničnom bijegu. Ovih mjesec i nešto dana, dalo im je vremena da se konsolidiraju i naprave obrambeni plan. Osim toga, više se vojnih aspekata nije uskladilo. Jedno od najgorih rješenja je prelazak nabujale rijeke čamcima. To je najteži oblik izvođenja borbenih djelovanja i ne znam zašto su je forsirali. Naši momci su legalno prešli granicu kako bi izvršili sporazum Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana po kojem se imalo pravo procijeniti ugrožava li se RH sa teritorija BiH. Međutim, uz sve gubitke, naša je vojska čekala zapovijedi o daljnjem napredovanju. Nije im palo napamet ikakvo povlačenje. Ipak, zapovijed je došla… Nije nikakva tajna da je zapovijed došla od samog SAD-a koji je procijenio da bi, nakon što je Srbija primila silne izbjeglice iz Oluje, sada mogla primiti i oko 300.000 izbjeglih Srba iz BiH. SAD je zaključio da bi jedino povlačenje Hrvatske vojske moglo spriječiti kaos u Srbiji, a nije se Hrvatskoj libio zaprijetiti i NATO napadima - rekao je sugovornik koji već godinama pokušava doći do istine o jednom od najvećih poraza Hrvata ikada.
Vojska krenula u munjevite vazdušne napade na položaje neprijatelja! Više o tome OVDE.
Izvor: Mediji
