Najnovije

EMIL VLAJKI: Rat i sećanja

Sarajevo, april 1992. Već mjesec dana, svaki dan sam u nekom od medija. Pokušavam smiriti tenzije. Ali atmosfera je takva, da je to praktično nemoguće. Par dana prije sukoba, ulazim u TV studio koji se tada nalazio u ulici Danijela Ozme, u centru grada. Voditelj me pita što će se desiti. Iziritiran sam i, obraćajući se gledaocima, reagiram krajnje emotivno: „Vi ste svi napaljene nacionalističke ovce. Hoćete da se međusobno koljete? Bujrum!“ Odlazim iz studija na iznenađenje voditelja.

Emil Vlajki (Foto: Jutjub)

Piše: Emil Vlajki

Međutim, u sebi, nekako ne vjerujem da će do rata doći. U Sarajevu ima 37% „miješanih“ brakova Moja supruga, Amira, je muslimanka. Ja sam po ocu Hrvat, a po majci Jevrej. Roditelji našeg sina, Vedrana, su Himzo i Sevda koje sam neizmjerno volio kao i oni mene. Tko će, dakle, ratovati kada su svi „izmiješani“. Mnogi to kriju. Za vrijeme rata, Jevrejska općina je imala najviše hrane, pa su mnogi dolazili da im se nešto udijeli. Općina je rekla da može davati hranu samo onima koji imaju neke veze sa jevrejstvom. U roku od nekoliko dana, šest tisuća Sarajlija, uglavnom muslimana, donijelo je jevrejskoj općini pismene dokaze da im je netko u porodici bio Jevrej!

Kako sam se varao. Rat je započeo, a „miješane“ porodice su se počele raspadati. U mojoj kući čiji su gornji dio uništile srpske granate –živio sam u muslimanskom dijelu grada—dijete iz miješanog braka je, preda mnom, psovalo srpsku majku svojoj majci, nastojeći da društvu oko sebe dokaže kako je on pravi musliman. Živio sam u prizemlju i kad bi bilo granatiranje, svi stanari bi se tu sklanjali. Na prozorima je bila plastika umjesto stakala. Grijanja, struje i vode nije bilo; vodu sam tražio oko pet sati dnevno i imao sreće što me ništa nije pogodilo. Kada bi granate počele eksplodirati, Vedran bi se odmah sakrio ispod kreveta…

Bože, kako ljudi mogu biti konfliktni. Bošnjaci, 25 godina nakon Dejtona, neprekidno govore Srbima kako su genocidni, kako je Republika Srpska genocidna i kako je treba ukinuti, kako mogu otići iz zemlje ako im se nešto ne sviđa, kako je Dan Republike Srpske genocidan, i sve u tom stilu. Ustavni sud BiH sa tri stranca i dva Bošnjaka, stalno nešto presuđuje protiv Srba. Otimao bi im šume, vode, vojne objekte. 

Nedavno, novi skandal. Na mjesto jednog od trojice sudaca postavljen je Albanac! Amerika i Brisel podupiru Bošnjake „rukama i nogama“! Visoki predstavnici dekretima smjenjuju legalno izabrane srpske političare. Dokle više!? Incko donosi zakon koji kaže da nitko ne smije ni pomisliti da u Srebrenici nije počinjen genocid inače će biti lišen slobode!? Najveći dio Srba upravo tako misli. To misle i mnogi naučnici širom svijeta koji sa Srbima nemaju nikakve veze. Da, ali oni ne kontaju. Jedino se računa odluka Haškog tribunala. Otkada neki sud uspostavlja povijesnu istinu?

Slabomisleći i ostrašćeni ljudi deru se kako je za sadašnju krizu (skoro) isključivo kriv Dodik. Dodik, koji nije cvjećka i u čije ime su mnogi unesrećili ovaj narod, je vođa Srba u RS-u. Vidi da se Republika Srpska topi i da će ubrzo nestati, mada će forma ostati, a i to je pitanje! Što jedan vođa treba da radi? Taktizirao je koliko je mogao. Sada ide na sve ili ništa. Hoće da vrati otuđene nadležnosti; za neke je i sam nekada glasao. Posebno je zanimljiva „opozicija“ koja tvrdi da on to radi zbog sebe kako bi prikrio svoja zlodjela. Baš je briga što Republika Srpska nestaje pred njihovim očima. Sada paktira sa svim neprijateljima srpskog naroda kako bi Dodik bio odstranjen, a oni došli na vlast. Dvadeset godina su to uzaludno pokušavali. Prizivaju, a sve „Srbin do Srbina“, američke sankcije i NATO intervenciju. Ameri, pak misle da kad Dodik ode, BiH će, sa ovakvom opozicijom, u NATO, Srbija  će time biti slomljena pa će i ona u NATO. Bošnjaci su radosni jer će sa Dodikovim odlaskom, čitava BiH praktično biti njihova. Aferim!

Kako stvari sada stoje, sukob je neizbježan. Jedino neko čudo to može promijeniti. Međutim, dimenzije sukoba su prava nepoznanica. U proteklih par godina sam se pitao zbog čega se Hrvati i Srbi toliko naoružavaju. Nagomilali su toliko oružja da bi komotno mogli ratovati protiv ostatka planete. Sada mi je, u jednoj od varijanti sukoba, sve jasno. Kada rat počne, ako se umiješaju ove dvije zemlje, Bosna i Hercegovina može lako nestati. Bošnjaci nisu svjesni toga i sadašnje njihovo veselje „pred Dodikov odlazak“ je jedna velika iluzija. Lako i uistinu bi mogli postati hrvatsko cvijeće. Što bi Zlatko Hasanbegović rekao: „Svima je vidljivo da su Hrvatska i BiH jedan geopolitički prostor, kaj ne“? Srbi bi dobili kompenzaciju za Kosmet, i tako dalje. Uostalom, tko može tvrditi da se Rusi i Zapad nisu tako dogovorili!?
Hrvati, Bošnjaci i Srbi. Ostavite se geopolitike i geostrategije koje vam nameću velike sile. Istjerajte strance iz zemlje pošto vam žele samo zlo, riješite se protektorata, počnite se dogovarati. To uopće nije teško pogotovo u odnosu na ratne strahote. Što je netko rekao: „Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta“.

Prethodnu kolumnu Emila Vlajkija pročitajte OVDE.

Izvor: Pravda

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA