Piše: Emil Vlajki
Ipak, počnimo ispočetka.
Neću kazati ništa novo ako ustvrdim da velike sile u bananama država postavljaju svoje političke ekipe koje vjerno služe svoje gospodare. Doduše, neki se i otmu, osamostale i počnu praviti probleme „gospodarima svijeta“ kao, na primjer, Milorad Dodik, „Veliki Baja“ koji je žrtvovao pjevačku karijeru radi politike. Logično je, također, da ovi veliki igrači investiraju u pomladak koji će jednog dana zamijeniti islužene kadrove a, po mogućnosti, i ove osamostaljene.
Smatram, da, otprilike, svi znate kako se unutar međunarodnih odnosa dočekuje neki šef države. Taj susret se ostvaruje, uglavnom, sa drugim šefom države. Ponekad, ako je neka država vrlo važna, kao Ruska federacija, neki šef države može primiti u audijenciju njenog ministra vanjskih poslova. Inače, doček nekog šefa države i, iznimno, vrlo rangiranih najviših ličnosti, organizira se barem godinu dana unaprijed. Čitavi timovi stručnjaka, sa obje strane, pripremaju na hiljade stranica materijala, dogovaraju se o protokolu, o obezbjeđenju, itd., itd.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) November 11, 2021
A sada malo realne naučne fantastike, kao uvod u teoriju zavjere:
„Gradonačelnik Banje Luke, Draško Stanivuković, razgovarao je sa predsjednikom Francuske Emanuelom Makronom u Jelisejskoj palati u Parizu.
Gradonačelnik Banje Luke i predsjednik Francuske razgovarali su o trenutnoj situaciji u RS i Bosni i Hercegovini, evropskom putu, kao i konceptu zelenih gradova.
'Razgovarali smo o trenutnoj situaciju RS sa naglaskom na evropskom putu kojim mogu i trebaju da idu nove generacije političara. Podrška u borbi protiv kriminala, korupcije je neupitna, ali i za naš put prema što većoj transparentnosti institucija, kao jedne od ključnih evropskih vrijednosti', rekao je Stanivuković.“
Dakle, bejbifejs Draško, kao pravi veliki državnik, razgovarao je, bez ikakvog prethodnog državničkog protokola, sa Makronom, koji sigurno još uvijek ne zna s kim je pričao, o trenutnoj situaciji u Republici Srpskoj i o evropskom putu BiH!!!
Tko je Draško Stanivuković? Gradonačelnik je Banja Luke, i BiH politička zvijezda u usponu. U svega par godina, prešao je put od odbornika, preko narodnog poslanika, do sadašnje funkcije. Ima 28 godina, inteligentan je, ima dobru retoriku, ali uska znanja, i završenu srednju školu. To mu služi na čast, jer je, bez problema, mogao kupiti neku diplomu formalno ispolagavši ispite na nekom privatnom fakultetu.
U međunarodnim odnosima, on je nitko i ništa, čelnik manjeg grada u nekoj ne-državi (entitetu) čiji je status krajnje neodređen. Osim ako (uvod u teoriju zavjere) nije projektiran da bude netko i nešto, recimo član predsjedništva BiH, te ubrzo nakon toga, i prvi predsjednik unitarne BiH (možda idem predaleko, ali tu sam negdje).
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) November 9, 2021
Da sam na pravom putu, potvrđuje i Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH koji javno tvrdi da „Vučić financira Draška iz državnog budžeta.“ To nije sve. U štampi čitamo:
„Od malog broja naloga koji Vučića zanimaju, preko profila 'Aleksandar Vučić' prati i jednog političara iz BiH. U pitanju je mladi gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković.“
Sada ulazimo uveliko u teoriju zavjere. Stanivuković je član Partije demokratskog progresa (PDP) koja u republici Srpskoj važi kao probritanska. NJeni glavni članovi su stalno u Londonu, a poneki tamo imaju i svoje „potleušice“. DŽevad Galijašević, ekspert za islamski terorizam, a čiji se stavovi često poklapaju sa službenom politikom manjeg entiteta, tvrdi:
„Partija demokratskog progresa je britanska stranka. NJen osnivač i počasni predsjednik, Mladen Ivanić, učenik je iz Glazgova i sve svoje saradnike je usmjerio prema Londonu – pa je u Londonu, neposredno pred prošle izbore boravio, po 15-20 dana, i sam Draško Stanivuković,“
Draško gradi karijeru na ponavljanju Dodikovih izjava, a ponekad je i ekstremniji (kakv srebrenički genocid, kakav Haški tribunal koji je antisrpski, kakva crnogorska nacija i slično). I nakon Dodika Dodik, rekao bi netko, pa ga mnogi zovu „digitalni Dodik“. Meni je okolina, koja mi tvrdi da Draška dobro poznaje, rekla da on stvarno tako misli, da je sto posto srpski nacionalista jer je tako odgojen i skoro me u to ubijedila. Ali sada, nakon što je Stanivuković, eto, otišao u Pariz na sastanak kod gradonačelnika Pariza, pa je Makron „iskoristio priliku“ i pročaskao s njim o budućnosti BiH, stvari su više nego jasne. Pritom, ono što je fascinantno, to je instrumentalizacija predsjednika Francuske od strane globalne duboke države, tajne svjetske vlade, tajanstvene kao i Bilderberg grupa. Očito je, da su De Golova vremena nezavisne Francuske otišla u nepovrat.
A sada se upustimo u pravu naučnu fantastiku.
Svaki put se zaprepastim kada postanem svjestan svoje ograničenosti. Nakon Inckovog zakona o „kažnjavanju onih koji ne vjeruju u srebrenički genocid“ koji je bio popraćen odlukom Ustavnog suda BiH o oduzimanju šuma Republici Srpskoj, mislio sam da je to američko-britanska ujudurma, ali nisam vidio drugi dio priče. Smatrao sam, da će se Dodik možda izvući iz svega toga, mada vrlo teško.
Usput, treba se sjetiti nedavnog Vučićevog upozorenja da će se nakon Nove godine nastojati srušiti Republika Srpska.
Međutim, ove dvije iritirajuće odluke su namjerno bile donesene zato jer je već bio smišljen mehanizam kako će se Dodik neizbježno maknuti sa vlasti i kako će na njegovo mjesto uskočiti Draško sa opozicijom, a sve će voditi unitarnoj BiH. Draško je, po ovoj koncepciji, bio zapadni projekt koji je godinama brižljivo i uspješno pripreman.
Dodik je upao u zamku, isprovociran je, reagirao je onako kako mu je bilo nametnuto, i sada se očekuje njegova politička egzekucija od strane Zapada koji je apsolutno siguran da će u tome uspjeti. Kako bi to mogli izvesti, opisao sam u prethodnim kolumnama.
Zamislimo, na primjer, slijedeći scenarij. Američki emisari razjedinjuju opoziciju obećanjima i prijetnjama. Nakon toga, na zakazanoj sjednici o prijenosu nadležnosti, koalicija na vlasti dezavuira Dodika, glasa protiv njegovog prijedloga o vraćanju nadležnosti. On prestaje biti predsjednik svoje stranke, stvara se nova parlamentarna, prozapadna većina na čijem čelu bude Draško. Na taj način, bez izbora, koji će naknadno biti odgođeni, opozicija dolazi na vlast. Ima još načina kako da se to sprovede( vidjeti prethodne tekstove).
Dodik, ne sumnjajući ni u što, otkrio je svoje karte. Iza njega, pored nekoliko evropskih zemalja koje smatraju da se on bori protiv islamskog fundamentalizma, stoji čvrsto Ruska federacija spremna da i vojno intervenira. NJen ambasador u BiH, Kalabuhov, izjavio je da je Dodikova koncepcija samostalne Republike Srpske unutar BiH apsolutno prihvatljiva.
Hegelovski rečeno, borba na život i smrt je tu, pred nama. Nadajmo se, da epilog neće biti previše nasilan, mada Galijašević i Lučić tvrde da u Federaciji BiH postoje 200 000 muslimana spremnih za borbu. Što bilo da bilo, sigurno je da Zapad ne bi tu situaciju izazvao upravo sada, da nije siguran da će pobijediti. Dodik je bio prisiljen da uđe u tu igru, a i misli da ima neke adute.
A Draško? Čeka, i mudro se ne izjašnjava ni o čemu dok, opozicija kojoj formalno pripada i koja ne razumije što se događa, muku muči kako da se postavi. Doduše, kako je počeo i brzinom svjetlosti dospio u predsjedničku Jelisejsku palaču u Parizu, može se lako desiti da on bude i budući predsjednik Francuske.
Ustvari, osobno, tko zna tko je i što je. Možda je lukaviji od svih nas, pa vara i Istok i Zapad.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) November 11, 2021
Izvor: Pravda
