Najnovije

EMIL VLAJKI ZA PRAVDU: (NEO)Kolonijalna uprava u BIH i maćehinski odnos prema Srbima

Zapad, uz pomoć Visokog predstavnika, PIC-a i Bonskih ovlaštenja, vrši direktnu kolonijalnu upravu nad Republikom Srpskom, entitetu BiH sa mnogim državotvornim elementima. 

Emil Vlajki (Foto: Arhiva)

Piše: Emil Vlajki

Dejtonski mirovni sporazum (1995.)

Protektorat predstavlja državnu ili međunarodno pravnu snaga u misiji ostvarenja zaštite do određenog stupnja nadzora sa vlastitim utjecajem na unutrašnje poslove stranog teritorija. (Metzeltin Michael).

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski sporazum, mirovni je dogovor potpisan kod Dejtona, u američkoj državi Ohajo 21. novembra 1995. Ustav BiH, koji je sastavni dio Dejtona (Aneks IV), po konstrukciji liči na belgijski sa tri konstitutivna naroda i dva entiteta: Federacija i Republika Srpska.

   „Međunarodna zajednica“, dala je entitetima svojstva države sa teritorijem, vladom, parlamentom, vojskom, policijom i drugim državnim prinadležnostima. Time je praktično BiH postala konfederalna zemlja. To što je RS imala političare koji su pod pritiskom različitih upravnika BiH otuđivali njene nadležnosti u korist muslimana/Bošnjaka, nije suštinski izmijenilo konfederativan karakter Bosne i Hercegovine.

Ustvari, za SAD je Dejton bio privremeno rješenje, pošto je u mirovni sporazum uvedena institucija Visokog predstavnika sa svojim uredom – ’OHR’ u Sarajevu, koji je cinično nazvan konačnim autoritetom za tumačenje civilnog dijela Dejtona i kao takav je godinama zagorčavao život Srbima.

Američko-bošnjački: Ustavni sud BiH

Da bi cinizam ovog dokumenta bio ojačan, u ustavu BiH postoji institucija 'Ustavni sud BiH' u kojem se nalaze trojica stranih sudaca i po dvojica predstavnika svakog od tri konstitutivna naroda. Praksa će pokazati da će, u svim važnim pitanjima, trojica stranih sudaca i dvojica sudaca Bošnjaka redovno nadglasavati četvoricu sudaca Hrvata i Srba.   

Visoki predstavnici, PIC i 'Bonska ovlaštenja'

Pored institucuje Visokog Predstavnika predviđene Dejtonom, postoje i dvije, ne-dejtonske, mračnjačke institucije čije je porijeklo maglovito PIC – Savjet za implementaciju mira i Bonska ovlaštenja. Sve tri institucije zaokružuju niz zajedničkih zločinačkih poduhvata koji su, u protekle dvije decenije, učinjeni prema Srbima i u manjoj mjeri prema Hrvatima.

PIC (Peace implementation council – TO TIJELO NIJE USTAVNA KATEGORIJA BiH)

Nakon sklapanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (1995.) u Londonu je 8. i 9. prosinca 1995. godine održana Konferencija o provedbi mira, čiji je cilj bio mobilizirati međunarodnu podršku za provedbu Sporazuma. Sastanak je rezultirao uspostavom Vijeća za provedbu mira. Vijeće se sastoji od 55 zemalja i organizacija koje na različite načine pružaju podršku mirovnom procesu. U Vijeće je također uključen jedan broj promatrača.

Londonska konferencija o provedbi mira također je dovela do uspostavljanja Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira koji, pod predsjedanjem visokog predstavnika, funkcionira kao izvršno tijelo Vijeća. Članice Upravnog odbora su: Francuska, Italija, Japan, Kanada, NJemačka, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, te Predsjedništvo Europske unije, Europska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC), koju predstavlja Turska.

Upravni odbor daje političke smjernice visokom predstavniku. U Sarajevu, visoki predstavnik predsjeda tjednim sastancima veleposlanika zemalja i organizacija članica Upravnog odbora u BiH. Osim toga, Upravni odbor sastaje se svaka tri mjeseca na razini političkih direktora.

Očigledno je da je Londonska konferencija rezultat anglosaksonske diplomatske inicijative koja je „zaobišla“ i marginalizirala UN. 

Jedan od najvažnijih događaja u procesu implementacije mira (mračnjaštva), bio je sastanak PIC-a u Bonnu u decembru 1997. godine. Razrađujući Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, PIC je zatražio od visokog predstavnika da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne, kao nekad u afričkim kolonijama, ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine.
Sve u svemu, ta je mračnjačka institucija, bez ikakvog uporišta u UN, dala sama sebi legalitet i legitimitet, te već dvije decenije kroji sudbinu BiH, a posebno Republike Srpske. Kao nelegalno političko kopile, PIC je izrodio institucionalnog monstruma, takozvana ’bonska ovlaštenja’.

Bonska ovlaštenja (ONA NISU USTAVNA KATEGORIJA BiH)

Ovlaštenja Visokog predstavnika usvojena na Bonskoj konferenciji u decembru 1977., (tzv. bonska ovlaštenja ili bonske ovlasti) su sljedeća:

•    određuje mjesto i vrijeme zasjedanja zajedničkih institucija i predsjedava im;
•    donosi privremene mjere kada Stranke ne mogu postići dogovor, koje ostaju na snazi sve dok Predsjedništvo ili Savjet ministara u skladu sa Mirovnim sporazumom ne donesu odluku po tom pitanju. Praksa je pokazala, da su te „privremene mjere“, ustvari stalne mjere zakonodavnog, sudskog i izvršnog karaktera!
•    donosi druge, totalitarne mjere kako bi obezbijedio implementaciju „mira“ kroz Bosnu i Hercegovinu i njene entitete. Te mjere uključuju represivne akcije protiv javnih službenika ili funkcionara koji ne prisustvuju sjednicama bez opravdanog razloga, ili onih lica za koje Visoki predstavnik smatra da krše zakonske obaveze preuzete Mirovnim sporazumom ili uslovima njegovog sprovođenja. Ustvari, akcije koje su Visoki predstavnici poduzimali protiv predsjednika entiteta, demokratski izabranih parlamentaraca i drugih javnih ličnosti, najviše su ličile na iživljavanje bolesno frustriranih osoba koje su za sebe mislile da su carevi, kraljevi, pa i božanstva. 

Tako je BiH je postala mjesto kojim upravlja eksteritorijalni i predmoderni suveren koji prema vani održava fikciju o BiH kao neovisnoj i ujedinjenoj državi – fikciju koju je ”međunarodna zajednica” upriličila sama za sebe, fikciju u kojoj narodi i građani BiH nisu uopće važni ili imaju samo sekundarnu ili deriviranu važnost.

Ustavni sud BiH, kolonijalno-bošnjačka institucija, redovito odbija uzimati u razmatranje sporove u kojima neka domaća strana traži pravno i etičko propitivanje i ocjenu odluka Visokog predstavnika. On je božanski nedodirljiv, apsolutno zaštićen i imun na bilo kakvu protuargumentaciju.

Visoki predstavnici lome Srbe i donose odluke u korist buduće unitarne BiH

Kad smo već kod nelegitimnog lišavanja lica građanskih sloboda, podsjetimo se jedne od tih tužnih epizoda, kada je Pedi Ešdaun, 30. juna 2004. godine donio Odluku kojom je sa javnog položaja uklonio 59 (srpskih) rukovodilaca! S obzirom na to da u ovakvim odlukama Visokog predstavnika nije postojala odredba o pravnom lijeku, 24 apelanta su uputila apelaciju (žalbu) Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu zbog teških povreda svojih prava, garantovanih Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Pored ovakvih iživljavanja SAD-om dominiranih Visokih predstavnika nad, posebno srpskim, javnim ličnostima (na primjer, smjenjen predsjednik Republike Srpske Nikola Poplašen, zatim drugi predsjednik RS, Šarović,  koji je završio u zatvoru, itd.), Visoki predstavnici su se potrudili da izmjene ustavne i zakonske predpostavke izvornog Dejtona! Bili su, dakle, ustavotvorci i zakonodavci koji su, preko svojih djelovanja pravili unitarnu BiH!

Visoki predstavnici kao zakonodavna, izvršna i sudska vlast - praksa

Republika Srpska i Federacija BiH, od kojih je sastavljena BiH, u Dejtonu su pristale da na zajedničke institucije BiH prenesu samo deset nadležnosti. Danas je mnogo toga drugačije. Stvorene su brojne zajedničke institucije koje nisu predviđene Dejtonom.

Za 20 godina, uglavnom odlukama visokih predstavnika, od Republike Srpske oteto je 68 glavnih nadležnosti. 

Prenošenje nadležnosti sa Republike Srpske i Federacije na zajedničke institucije BiH počelo je već u januaru 1997. godine donošenjem poznate dekleracije Upravnog odbora Savjeta za provođenje mira u BiH. Ona kao da je "dala krila" visokim predstavnicima koji su se počeli smatrati bogovima.

Rekli smo, da iako je nema nigdje u Ustavu BiH, institucija visokog predstavnika počela je da vrši ustavotvornu, zakonodavnu pa i sudsku vlast! 

Visoki predstavnici su sami interpretirali i tumačili sadržajno skromni Aneks 10 Dejtonskog ugovra i na osnovu toga za petnaest godina donijeli 915 zakonskih akata i odluka, skidali najviše lokalne političare, zatvarali njihove bankovne račune, hapsili, otpuštali ih s posla. 

Upravo zbog toga predstavnici Republike Srpske, godinama poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, nikako nisu mogli da dođu do orginalnog teksta ovog dokumenta, a primjerak koji je u BiH donio Alija Izetbegović, naprasno je "nestao".

Otimanje nadležnosti od entiteta i prenošenje na zajedničke institucije BiH počelo je takozvanim Biltovim paketom za „brzi početak“. Karl Bilt nametnuo je tada čak sedam zakona. Poslije toga to je postala gotovo svakodnevna praksa visokih predstavnika.

Za nepunih osam godina do 2005. godine visoki predstavnici nametnuli su u BiH čak 52 zakona i 134 odluke. Uglavnom pod pritiskom međunarodnih moćnika i Parlamentarna skupština BiH je u tom periodu usvojila 230 zakona kojim su se uglavnom prenosila ovlaštenja entiteta na zajedničke institucije.

U decembru 1996. godine Predsjedništvo BiH donijelo je Odluku da Savjet ministara BiH broji samo tri ministarstva i to: Ministarstvo za spoljne poslove, Ministarstvo za spoljnu trgovinu i ekonomske odnose i Ministarstvo za civilne poslove. 

Međutim, samo četiri godine kasnije, u aprilu 2000. godine, Parlamentarna skupština BiH je pod pritiskom međunarodne zajednice usvojila zakon o Savjetu ministara i na osnovu toga formirana su još tri ministarstva: za ljudska prava i izbjeglice, za trezor institucija BiH i ministarstvo za evropske integracije. Malo kasnije, opet stupa na scenu visoki predstavnik. 

Nametnute su izmjene zakona o Savjetu ministara na osnovu kojih su formirana još tri ministarstva i to: Ministarstvo transporta i komunikacija, Ministarstvo bezbjednosti i Ministarstvo pravde.

Istovremeno su formirane i još četiri samostalne upravne organizacije: Agencija za statistiku BiH i institut za akreditovanje BiH, institut za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo i Direkcija za evropske integracije.

Zakonom o odbrani formirano je i Ministarstvo odbrane.

Od 2003. do 2006. godine značajan broj nadležnosti sa entiteta prenesen je na zajedničke institucije u oblasti odbrane, bezbjednosti i pravde. Formirane su i nove obavještajno-bezbjednosne agencije. Nešto kasnije, na zajedničke organe preneseni su i carina i indirektni porezi.

Visoki predstavik je 1998. i 1999. godine nametnuo sistem zajedničkih registarskih tablica i saobraćajnih dozvola, uveden je i zajednički pasoš a 2001. godine donosi i zakon o državnoj graničnoj službi pa je malo kasnije i ona formirana.

Sa entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova na nivo BiH preneseni su i poslovi kretanja i boravka stranaca u azilu, kao i jedinstvena evidencija ličnih podataka ili, kako to neki vole da kažu, CIPS.

Pod izgovorom suzbijanja kriminaliteta, posebno onog organizovanog, visoki predstavnici nametnuli su mnoge propise u oblasti bezbjednosti. 

Početkom 2002. godine, Visoki predstavnik nametnuo zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske. Taj organ dobio je od međunarodne zajednice ovlaštenja da imenuje i razriješava dužnosti sudije i tužioce u Republici Srpskoj.

Visoki predstavnik i protiv Hrvata

Na državnoj razini:
•    Visoki predstavnik u ožujku 2001. smjenjuje izravno izabranoga hrvatskog člana Predsjedništva zbog uloge u Hrvatskom narodnom saboru!
•    Drugi Visoki predstavnik u ožujku 2005. smjenjuje izravno izabranoga hrvatskog člana Predsjedništva!
•    Na jednim  predsjedničkim izborima, ukupan broj ljudi koji su glasovali za hrvatskoga člana Predsjedništva bio je nešto više od 556 tisuća glasova, što je zasigurno više nego ukupan broj Hrvata s pravom glasa u cijeloj državi.

Na entitetskoj razini:
•    U listopadu 2000., nameće se način biranja zastupnika u Dom naroda Federacije. Hrvatske zastupnike u taj Dom do tada su birali samo hrvatski zastupnici, a bošnjačke Bošnjaci, u županijskim skupštinama. Nakon tih promjena, delegate u Dom naroda biraju svi zastupnici.
•    U Zastupničkom Domu Parlamenta Federacije, zastupnika Bošnjaka ima više od 2/3, što omogućuje preglasavanje na svakom području.
•    Predsjednik Federacije najčešće dolazi iz stranke koja u Parlamentu ima dva zastupnika (od 98), i na to je mjesto izabran glasovima uglavnom bošnjačkih zastupnika SDP-a.
•    Ukinuta je odredba prema kojoj se u Vladi Federacije odluke koje se tiču vitalnih nacionalnih interesa donose konsenzusom, čime je omogućeno preglasavanje u korist Bošnjaka.

U petak čitajte na Pravdi tekst Emila Vlajkija “Zapadna demonizacija Srbija”. Ostale tekstove Emila Vlajkija pogledajte OVDE.

Izvor: Pravda

Bonus video

 

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA