Piše: Emil Vlajki

Uvod: Tehnologija proizvodnje i distribucije lažnih informacija

Demonizacija: Demon je zao duh, izvor teške zabrinutosti i konflikata. Govori se o demonu mržnje, nasilja i etničkog fanatizma. Kroz historiju su, po različitim osnovama, mnoge grupe bile demonizirane: žene, homoseksualci, Jevreji, crnci, kršćani, komunisti, itd. Korijeni demonizacije su u odgoju, obrazovanju, društvenim vrijednostima, predrasudama, različitim interesima i sl. Demonizacija  može biti prikrivena i vidljiva i uključuje dvije vrste osoba, dobre i loše

Demonizacija djeluje zastrašujuće na one zemlje koje bi se htjele osloboditi ponižavajuće zapadne dominacije.

Demonizacija valorizira narcisoidnost Zapada koji je sebe proglasio humanim, te u skladu s tim apsolutno sve, pa i zločine koje vrši, mora također biti humano.

Sadašnjim, sve manje, vladarima svijeta, demonizacija je i jedan od načina ispoljavanja volje za moć. Naime, kao i u djelu Orvela '1984', gospodaru nije dovoljno to što će demonizirati svog roba, nego mu je potrebno da rob prihvati tu demonizaciju kao vlastitu istinu.

Na primjer, Sjedinjenim Državama nije bilo dovoljno to što su Srbe, najvećim dijelom nepravedno, optužili za kojekakve zločine, već tjeraju taj narod da povjeruje kako je on sve te zločine stvarno izvršio.

Nismo plaćeni da budemo moralni

Mediji, agresivni prema Srbima, djelovali su u skladu sa glavnim političkim i ekonomskim ciljevima definiranim od strane vladara zapadnog totalitarnog društva;

Zapadno javno mnijenje je oblikovano obrazovanjem, školskim sistemom i željom da dominira i eksploatira ostatak svijeta. Svjesno je prihvatilo demonizaciju Srba uključujući i svaku vrst dezinformacija, isfabriciranih "istina" i događaja, dajući - kao i obično - nekritičku podršku zapadnim neokolonijalnim interesima;

Sve ostalo: zapadna hipokrizija ("humanitarizam", "suosjećanje", "briga" i slično), žestoki pritisak i vojna intervencija, destrukcija čitavih zemalja i naroda, samo su krvave, daleke televizijske i medijske priče bez ikakvog značaja za većinu onih koji pripadaju zapadnom totalitarnom društvu.

Da bismo ilustrirali mehanizam bestidnog zapadnog širenja laži, pšiogledajmo dio Merlinoovog (francuski novinar J. Merlino) intervjua sa direktorom Ruder Finn-a (PR agencija) J. Harfom. Znamo da je Ruder Finn napravio dogovor sa Izetbegovićevom administracijom u Sarajevu da služi kao medijski savjetnik za vladu Bosne i Hercegovine. Cilj im je bio, prema dogovoru, "da omoguće značajniju vodeću SAD ulogu na Balkanu... i da obrazuju američke zvaničnike vlade, uključujući i članove Klinton-ovog Prelaznog tima (Transition Team) i medijske reportere, editore i producente o kontinuiranoj tragediji koja se odvija u Bosni."

J. Harf: "Početkom avgusta 1992., New York Newsday  je iznio aferu o (srpskim) koncentracionim logorima. Odmah smo iskoristili priliku... jednim potezom, bili smo u mogućnosti da prezentiramo jednostavnu priču o dobrim i lošim momcima, koja će se kasnije nastaviti sama od sebe..."
J. Merlino: "Ali kad ste sve to uradili, niste imali nikakvih dokaza da je to što govorite istina. Imali ste samo članak u Newsday !"
J. Harf: "Naš posao nije da provjeravamo informacije. Nismo mi za to opremljeni. Naš je posao da ubrzamo opticaj informacija koje su povoljne za nas, da ciljamo pažljivo odabrane mete. Mi ne potvrđujemo postojanje logora smrti u Bosni, me samo objavljujemo da je Newsday  to objavio."
J. Merlino: "Da li ste svjesni težine odgovornosti koju ste time preuzeli?"
J. Harf: "Mi smo profesionalci. Imali smo posao da uradimo i mi smo ga uradili. Nismo plaćeni da budemo moralni."

SAD direktno rukovode radom PR agencija

Digresija. U avgustu 2000., imao sam dugačak razgovor u Beogradu sa Momirom Bulatovićem, tadašnjim premijerom jugoslavenske vlade. Između ostalog, rekao mi je da je 1993. godine, Milošević htio da unajmi jednu vašingtonsku PR agenciju i da je bio spreman da u to uloži 50 miliona američkih dolara. U tu svrhu poslao je bivšeg premijera Milana Panića u Vašington da ugovori posao. Misija je bila totalni promašaj. Nijedna od zaista dobrih agencija nije prihvatila da reprezentira Jugoslaviju.

Razmotrimo sada činjenice kojima rapolažemo:
a) Očigledno je da novac nije glavni motiv PR agencija.
b) Kada se SAD na to odluči, agencije izvršavaju naredenja Vašingtona.
c) Cilj ovih agencija nije da prenose istinu ("nisu za to opremljeni") nego da ubrzaju opticaj (dez)informacija "koje su povoljne za njih". U konkretnom slučaju, riječ 'njih' ima dvostruko značenje:
1. Formalno, u pitanju su Hrvati, Muslimani i Albanci koji su unajmili agenciju Ruder Finn.
2. U suštini, 'njih' se odnosi na prave gospodare, koji su SAD.
U svakom slučaju, ne smije se zaboraviti da je pravi igrač u ovoj smrtonosnoj igri bila SAD-NATO-EZ koalicija. Hrvati, Muslimani i Albanci su bili (i jesu) samo američke marionete. Oni su bili u stanju da unajme Ruder Finn samo zato što je to već bilo u planu SAD.

Situacija je sada mnogo jasnija:
- SAD su odlučile da razore i okupiraju bivšu Jugoslaviju.
- SAD su igrale na kartu jugoslavenskih etničkih konflikata, podstičući konfrontacije na ovim područjima.
- Bile su odlučne ne samo u tome da dobiju vojni nego i medijski rat.
- Tajne (i ostale) SAD službe imale su zadatak da organiziraju odgovarajuću propagandu.
- Zato što su držali pod kontrolom glavne monetarne institucije, NATO, Rusiju, najveći dio siromašnih zemalja, svjetske medije, najveći dio multinacionalnih kompanija, itd. SAD-u nije bilo teško da izazove raspad Jugoslavije.
- Prema tome, za SAD koje su imale dugo i uspješno iskustvo na tom području, razbijanje Jugoslavije bilo je kao igra. Cilj je bio da se vojni i medijski rat dobije svim raspoloživim sredstvima, da se slomi otpor ove neposlušne zemlje, ukratko, da se nastavi njihova dominacija u svijetu.
- Pravila ove smrtonosne igre zahtijevaju formalno opravdanje.
U tu svrhu, SAD raspolaže najprefinjenijom propagandnom mašinerijom u svijetu, povezanom sa najvišim državnim ličnostima, diplomatama, tajnim i psihološkim službama, medijima, PR agencijama, evropskim saveznicima, sudskim i obrazovnim sistemima, nevladinim organizacijama, političarima i novinarima na njihovom platnom spisku u mnogobrojnim zemljama, itd.
- Kada je to potrebno, elitni dijelovi ovih elemenata postaju moćno organsko jedinstvo, monstruozni korisnik ovih "laž-Gebelsovih" službi, sposobnih da izmisle, stvore i prošire novu genocidnu "realnost", da manipuliraju i dezinformiraju, da ubijede - bar privremeno - svakoga u svijetu da se ta "izmišljena realnost" stvarno i dogodila.

Istina je droga za naivne

- Netko se može upitati: a šta je sa istinom?
To je djetinjasto pitanje. Istina je stvarnost odnosa moći, neprekidna igra dominacije, igra političkog, ekonomskog, kulturnog, pa i elementarnog opstanka. U svakom slučaju, bez balansa snaga na svjetskom nivou, istina je istina najmoćnije zemlje ili grupa zemalja.
- Monopol moći čini da sve ostalo kao sveopći mir, humanizam, jednakost, itd., izgleda nešto kao stvoreno za naivne (krivo odgojene), glupe (kojima nema pomoći), slabe (uvijek spremni da služe), realistične (koji čekaju na svoju šansu) i demagoge.
- Drugim riječima, ako ste porobljeni, morate se boriti za svoju slobodu silom i lukavštinom, a ne očekivati od svojih sadašnjih američkih gospodara (bili oni republikanci ili demokrate) da vas humano tretiraju i da se odreknu svoje dominacije.
- U svjetlu ove historijski dokazane realnosti, J. Harff je savršeno iskren kada kaže: "Nije naš posao da provjeravamo informacije... Naš posao je da ubrzamo opticaj informacija koje su povoljne za nas..."
- Dakle, kao dio imperijalističkog sistema, PR agencije moraju učiniti djelotvornim američke vojne, ekonomske, političke i druge akcije u manipulativnom smislu. Ne zato da bi provjerile istinitost informacija nego da "budu profesionalni", da "izvrše posao" ("Mi smo profesionalci... Imali smo posao da uradimo...").
- Podsjetimo se nečega u vezi medijske etike: svako novinarsko obrazovanje ukljućuje pravilo, na prvom mjestu, provjere istinitosti informacija prije objavljivanja.

*Ali, kojim čudom, Ruder Finn, Nill & Knowlton  i druge agencije za odnose sa javnošću, ne provjeravaju informacije! Samo ih šalju naokolo!
*Povrh toga, na stotine novina, radio i TV stanica (opet nekim čudom!) ne provjeravaju informaciju koju im šalje Ruder Finn. Samo ih objavljuju!
*Čak ni senatori, predsjednik SAD i drugi političari (opet nekim čudom) ne provjeravaju informacije poslane od Ruder Finn-a. Oni im jednostavno vjeruju i na osnovu toga donose odluke o započinjanju vojnih intervencija i ratova!
Samo bi idioti mogli vjerovati da su sve ovo slučajnosti!

„Laž-Gebels službe“

Prema tome, jasno je da, kada zemlje „međunarodne zajednice“ odluče da započnu rat, mora postojati neka vrst službe (centra, organizacije) koja okuplja različite vrlo sposobne specijaliste čiji je zadatak da permanentno proizvode laži i fabricira događaje da bi diskreditirali određenu zemlju ili političke snage u njoj.

-Glavne teme koje su ove službe koristile da bi ocrnile izabrane žrtve (zemlje, političke snage, individue) bile su:

* ubijanje djece, žena i starih ljudi,
* ubijanje zatvorenika neposredno nakon hapšenja ili u "koncentracionim logorima",
* sistematsko silovanje,
* sistematsko etničko čišćenje,
* genocid.

- Da bi se opravdale ekstremne političke, ekonomske (embargo) i vojne mjere (neobjavljeni rat) koje pogađaju "loše momke", ali i da bi se prikrili zločini počinjeni od "dobrih momaka", proizvode se "specijalni događaji".
Obično, zapadne tajne službe organiziraju skupa sa "dobrim momcima" ubistva-"iznenađenja" i masakre vlastite populacije. Pošto se misli da "dobri momci" ne bi nikada ubijali vlastitu populaciju, onda se odgovornost prebacuje na "loše momke" i oni bivaju kažnjeni za zločine koje nisu počinili.
- Ova "laž-Gebels" služba (može biti i PR agencija), djeluje u suradnji sa vrlo uskim dijelom vladajućih elita u cilju provociranja i vođenja ratova, ekonomskih sankcija, itd.

Nisu svi članovi elite upoznati sa postojanjem ove permanentne službe proizvodnje laži. Na primjer, generali McKenzie i Michael Rose su bili na čelu mirovnih snaga UN-a u Jugoslaviji. Pokušali su biti objektivni i pošteni, pokazujući u nekoliko navrata da "loši momci" (Srbi) i nisu tako loši a da "dobri momci" i nisu tako dobri, možda da su čak i lošiji od "loših momaka". Vladajući dio zapadne elite nije cijenio ovakvo kršenje pravila igre i preuzeo je neophodne korake da se oslobodi nepodobnih oficira. Oba generala su optužena za kojekakve stvari uključujući "silovanja Muslimanskih žena" kao i da su na platnom spisku Srba (!), i bili su nakon toga smijenjeni.

Fritz Kalshoven, profesor internacionalnog prava u Norveškoj i predsjednik UN Komisije za ratne zločine, morao je dati ostavku zato što je posumnjao u istinitost isfabricirane montstruozne priče o srpskim "kampovima za silovanje" u Bosni i Hercegovini.

- Pošto je "laž-Gebels" služba u uskoj suradnji sa špijunskim organizacijama koje djeluju tijekom važnih događaja i procesa (npr. uništavanje Iraka, Jugoslavije, itd.), ona također rukovodi i vodećim sredstvima informiranja. Svaki projekat koji ova služba organizira mora proći kroz svjetski glavne medije.
- Mogući način funkcioniranja ovih "laž-Gebels" službi uključuje:

*Svaka izmišljena akcija zahtijeva razrađenu špijunsku mrežu u zemlji koja će djelovati protiv odabranog ''žrtvenog jarca", koja je u stanju da otkrije određene grupe i pojedince unutar domaće populacije koje bi mogle biti objekat manipulacije i korupcije, locira mjesta i načine navodnih zločina i slično.

Na primjer, kada dođe do rata, logori za zatvorenike mogu biti nazvani "logori smrti" ili "koncentracioni logori", a domaća špijunska organizacija je zadužena da pronađe ta mjesta, "svjedoke", itd.

*Ova informacija služi "laž-Gebels" službi za kreiranje mitova, kao na primjer onog o "srpskim koncentracionim logorima".
*Izdaje se naređenje odabranim medijima da naprave vijesti i izvještaje na tu temu, da intervjuiraju prethodno istrenirane lažne "svjedoke", da stvore "neoborive materijalne dokaze" (fotografije, video-filmove, magnetofonske trake i sl).
*Na primjer, 1992. Srbi su odobrili "novinaru" R. Gutman-u da posjeti logor zatvorenika u Manjači (Bosna). Na povratku, Gutman-u je napisao članke o srpskim "koncentracionim logorima" na Manjači i "logoru smrti" u Omarskoj za što je dobio Pulicerovu nagradu.

Ovdje nalazimo, sa stanovišta novinarske etike, niz neprihvatljivih stvari:

1) Da su ti koncentracioni logori stvarno postojali, da li bi ih Srbi zaista nekome pokazivali?
2) Gutman nikada nije vidio logor zatvorenika u Omarskoj, koji je unatoč tome nazvao i opisao kao "logor smrti"!
3) Gutman je dobio informacije o navodnim zločinima koji su se dešavali u srpskim "koncentracinim logorima" i "logorima smrti" od svega dvojice "svjedoka" - dva Muslimana, osoba koje su pripadali zainteresiranim ratnim stranama.
4) Čak je i sam Gutman priznao da se priče "svjedoka" ne mogu provjeriti!
5) Dobar dio svojih članaka Gutman je napisao u Zagrebu.

Unatoč tome, bez dokaza, "međunarodna zajednica" je kaznila Jugoslaviju namećući joj ekonomske sankcije.

*U ovom i sličnim primjerima lažirane realnosti za koju su se optužili Srbi ("koncentracioni logor" u Trnopolju, priča Qendrese, itd.) novinari su bili vođeni lokalnim špijunskim mrežama. Najvjerojatnije da je većina novinara to uradila dobrovoljno, sa namjerom da prevari javnost, a drugi su vjerovali da je ono što su čuli bila istina pošto nisu ni znali da ih vodi "nevidljiva ruka" tajnih službi.
*Ove priče o "senzacionalnoj kriminalnoj aktivnosti" izabranih "žrtvenih jarca" su često distribuirane od strane PR agencija, utjecajnim medijima, novinskim agencijama, političarima, itd.
*Zapadni predsjednici država, diplomate i sl., aktivni učesnici u isfabriciranim zbivanjima, uvijek izgledaju vrlo iznenađeni težinom navodnih zločina počinjenih od strane "loših momaka". Obično nakon toga oni izjave kako "se nešto mora učiniti i to hitno".
*Naravno, sve je već unaprijed pripremljeno za narednu "humanitarnu akciju" (rat, embargo, presija SAD-a u međunarodnim forumima, itd.).
*I čitava tragi-komedija počinje. 

U ponedeljak čitajte novi tekst Emila Vlajkija “Srpski “logori smrti”. Ostale tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.

Izvor: Pravda