Piše: Emil Vlajki
Navodni "masakr" u Račku kojeg su navodno izvršili Srbi nad albanskim civilima i koji je 1999. godine poslužio kao pretekst za SAD-NATO "humanitarnu intervenciju" protiv SRJ, ne samo da je isfabriciran, već je i razotkriven kao takav. Naime, jednom dijelu Zapada, Francuskoj prvenstveno, nije se ratovalo protiv Jugoslavije u čemu je viđena SAD-ujdurma, pa su pripadajući mediji bili prilično objektivni s obzirom na tekući kosovski konflikt. Sve u svemu, kada je objavljen navodni "masakr", dio zapadne štampe je to jasno označio kao SAD-montažu kojom je rukovodio bivši )kako su ga zvali) kasapin Latino-Amerikanaca, Walker. Kasnije su i rezultati eksperata sudske medicine potvrdili da nikakvog masakra u Račku nije bilo.
"Danas nam se to čini skoro kao drevna historija, ali ustvari je prošlo svega dvije godine otkako smo čuli za strašan zloćin koji se desio u Račku, na Kosovu. CNN je izvijestio 16. januara 1999.:
'Bio je to najgori ubilački čin od kada je oktobarsko primirje najvećim dijelom zaustavilo više od sedam mjeseci borbi.
Otkriće tijela desilo se jedan dan nakon što su srpska policija i jedinice Jugoslavenske Armije napale etničko albansko selo u tom području. Promatračima je bilo zabranjeno da dođu na to područje u petak.
Neke žrtve imale su iskopane oči i razmrskane glave, a jedan je muškarac ležao odsječene glave u vlastitom dvorištu.
Novinska agencija koju drži Oslobodilačka Vojska Kosova (OVK) prijavila je 46 mrtvih i rekla da su osam od tih bili borci OVK - pobunjeničke grupe etničkih Albanaca koja se bori za nezavisnost ove jugoslavenske pokrajine.
Seljani su rekli da je srpska policija odvojila muškarce od njihovih porodica i odvela ih prema lokalnoj policijskoj stanici. Kasnije su zaokrenuli i potjerali ih prema brdu, gdje su ih ubili, rekli su seljani.
Dva mjeseca kasnije, najviše zahvaljujući izvještaju o Račku, Bill Clinton je započeo bombardiranje Beograda i Kosova. Pet mjeseci kasnije, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju optužio je Slobodana Miloševića, predsjednika Jugoslavije, za "ratne zločine" koji su uključivali ubistva u Račku.
To je ponukalo zamjenika državnog sekretara SAD Strobe Talbott-a da izjavi: 'Mi razgovaramo sa Miloševićem samo na jednom jeziku, a to je bombardiranje.'"1
"Prema 'New York Times', 'točka preokreta' za NATO odluku da pokrene rat protiv Jugoslavije, desila se 20. januara 1999., kada je SAD diplomata Vilijam Voker poveo grupu reportera da otkriju takozvani srpski masakr nekih 45 Albanaca u Račku, na Kosovu. Ova je priča bila na prvim stranama međunarodnih medija i kasnije bila iskorištena da bi se opravdalo NATO-bombardiranje."2
"Američki mediji bili su tako obuzeti pričama o demonizaciji Srba da uopće nisu ni dovodili u pitanje vijest od prošlog januara o navodnom srpskom masakru u Račku gdje je nekih 40 kosovskih Albanaca navodno bilo strijeljano od strane srpske policije. Pronađeni od strane William Walker-a, 'neutralnog' bivšeg pomoćnika Olivera North-a, tijela su bila idealna fotografska prilika da se opravda pojačan NATO zahtjev za direktnu intervenciju i bombardiranje."3
'Wall Street Jurnal' je objavio 28. maja kolumnu naslovljenu "Optužba zahtijeva invaziju" u kojoj se tvrdilo da NATO ne može prihvatiti ništa manje od okupacije Beograda i programa "denacifikacije", počevši sa suđenjem za ratne zločine čitavom srpskom rukovodstvu.
Kao i mnogi slični događaji tokom razbijanja Jugoslavije, "Račak masakr" je bio čista prijevara. Bio je izmišljen i iskorišten kao pretekst da bi se uputila direktna prijetnja NATO vojnom intervencijom na Kosovu.
15. januara srpske su snage napale grupu albanskih terorista u Račku, odgovornih za smrt nekolicine policajaca i civila.
Čitava operacija je bila direktno nadgledana od OSCE promatrača, pa čak i snimana od strane televizijske ekipe Associated Press-a.
Poslije podne Srbi su napustili selo.
Nakon toga, neki su francuski novinari kao i grupa promatrača posjetili selo, koje je izgledalo mimo i napušteno.
16. januara 1999., nekih 40 tijela je pronađeno poredano u jami blizu sela, naizgled masakrirano, ubijeno metkom u glavu i potiljak navodno iz blizine (OSCE je tvrdio da je 37 tijela civila nađeno mrtvo, SAD je tvrdio da je bilo 45 civila, a albanski izvori su navodili tijela 51 civila).
Ipak, tijekom noći teroristi su uspjeli ponovno zauzeti Račak. Oni su bili ti koji su "otkrili" jamu ikoji su odveli grupu OSCE promatrača do tijela.
Vođa grupe OSCE, Vilijam Voker*, odmah je optužio Srbe da su počinili ovaj "masakr", bez ikakve prethodne istrage.
*Primjedba
"Voker nije nezavisan i neutralan posmatrač, nego veteran američkog State Department-a koji je predvodio prljavi rat protiv El Salvadora devedesetih godina. Prema optužbama koje je podnio nezavisni odvjetnik Okružnog Suda SAD Lawrence Walsh, Voker je bio odgovoran za namještanje lažne humanitarne operacije u zračnoj bazi Ilopango, El Salvador. Ova je baza bila tajno korištena za dopremu pušaka, municije i zaliha Kontra zelenašima koji su napadali Nikaragvu-u."4
Sumnje
Ovog puta, "izmišljena realnost" bila je tako površno izvedena da je reakcija nekih medija bila istovremena:
'Le Figaro' stavlja u sumnju tvrdnje OSCE u pogledu "masakra" u Račku, pitajući se da li su teroristi OVK namjestili ovaj takozvani masakr u pokušaju da preokrenu svoj vojni poraz u političku pobjedu.5
'Gardijan' citira izjave zvaničnika međunarodne verifikacijske misije, koji su željeli ostati anonimni, u pogledu njihovog ubjeđenja da su neka tijela poginulih u Račku bila naknadno pomaknuta.6
'Le Monde' također postavlja neka pitanja:
- Kako je srpska policija uspjela da okupi grupu ljudi i da ih mirno sprovede do mjesta pogubljenja kada su bili pod konstantnom paljbom od strane terorista?
- Kako je moguće da promatrači, koji su proveli preko dva sata u selu, nisu vidjeli jarugu u kojoj su tijela bila pronađena? Zašto je pronađeno tako malo čahura u okolini tijela na toj lokaciji gdje je 23 ljudi bilo pronađeno sa većim brojem metaka u glavi?7
Prema časopisu 'Il Manifesto', koji se poziva na rezultate istrage pokrenute od strane njemačkog dnevnika 'Berliner Zeitung':
" 'nije bilo nikakvog masakra u Račku'. Ovo se dogodilo samo dan prije nego što je Vilijam Voker digao buku oko pokolja civila. Tvrdnja o nepostojanju 'Račak masakra' došla je od izvještaja finskih patologa o autopsiji. Ovaj izvještaj postoji već više od godinu dana, ali je namjerno bio skriven od publike.
'Očigledno je da žrtve nisu bile ubijene izbliza', rekao je profesor Klaus Puschel, direktor Medicinskog instituta Univerziteta u Hamburgu, koji je ispitao protokol autopsije izvršene od strane finskih liječnika."8
Sličnu izjavu dao je i jedan kanadski naučnik:
"U junu 2000. Dr Helena Ranta, voda finskog tima stručnjaka za sudsku medicinu koji su ispitivali slučaj Račak za NATO, rekla mi je da na tijelima nije bilo nikakvih znakova pogubljenja, da su bili doneseni sa drugih lokacija i da je NATO klasificirao njen konačni izvještaj kao tajnu."9
'The New York Times' citira tvrdnju jednog anonimnog funkcionera američke administracije koji je istakao kako je M. Albright imala, očigledno, pouzdane informacije u vezi događaja u Račku i praktično ih je objavila.10
Vilijam Voker, potpredsjednik Parlamentarne Skupštine OSCE, izjavio je privatnoj njemačkoj televizijskoj stanici NTV, da je sa prezirom odbio manipulaciju televizijskim snimcima kojom se htjela isprovocirah NATO intervencija na Kosovu i Metohiji. "Sve je bilo upravljeno u cilju izazivanja određene reakcije tako da bismo mi, kada vidimo neke slike, dobili želju da istog časa izdamo naređenje našim vojnicima da predu u akciju. Vrlo sam uznemiren ovim sramnim manipulacijama naših ljudskih osjećaja."11
"Politički lider OVK, Hašim Tači, priznao je u intervjuu BBC-u od 24. marta 2000., da je velika grupa OVK djelovala u Račku i da je mnogo vojnika izgubilo živote u borbi sa jugoslavenskim snagama. OVK je namjerno ubila 4 srpska policajca kako bi oživjela konflikt i tajno je ubijala albanske seljake da bi pridobila simpatije za separatistički pokret od Zapada.
Medlin Olbrajt je priznala na istom BBC programu da je incident u Račaku zahtijevao pripreme i da je bio oživljen u namjeri da se izvrši pritisak na Evropske saveznike da vojno interveniraju."12
DOKUMENT
Da li je i Račak bio namještaljka?
Nakon tvrdnje njemačkog brigadnog generala, iznesene u dnevnom listu 'The Sunday Times', da je 'Operacija potkovica' - navodni plan Jugoslavije da istjera sa Kosova čitavu albansku populaciju - bila laž, smišljena od strane njemačkog Ministarstva obrane i bugarske obavještajne službe, njemački izvor je također skinuo tabu sa masakra u Račku 15. januara 2000. Ovo navodno ubistvo 45 civila dovelo je direktno do Rambouillet konferencije i zatim do NATO napada na Jugoslaviju. Pitanja se postavljaju već preko godinu dana je li ovo stvarno bio masakr ili je OVK jednostavno prikupila tijela stradalih u borbi i obukla ih kao civile. Glavni dokaz za ovu tvrdnju je nepostojanje, unatoč mnogim obećanjima, zvaničnog izvještaja autopsije. Jedini raspoloživi dokument je rezime od četiri stranice koji ne donosi nikakve zaključke o uzrocima smrti, upravo zato što nije izvršena dosljedna kontrola nad tijelima između momenta smrti i autopsije.
Pa ipak, jedan njemački list je otvoreno spekulirao da je čitav Račak masakr mogao biti namještaljka. 'Berliner Zeitung' je uspio pronaći 40 stranica izvještaja autopsije za kojom su svi tragali više od godine dana. Nalazi potvrđuju one iz rezimea od četiri stranice koji je prethodno bio u opticaju. Tim koji je izvršio autopsiju bio je finski i počeo je istragu 22. januara, dakle, tjedan dana nakon što je smrt nastupila. Žena (Helena Ranta, E.V.) koja je bila vođa tima nije uspjela da objavi izvještaj i 'Berliner Zeitung' tvrdi da je bila izložena političkom pritisku da to ne učini, jer je u tom času ratna NATO mašina radila punom parom. Novine, međutim, koje tvrde da su imale na uvid čitav izvještaj, navode da je samo jedno od tijela imalo rane koje bi mogle biti izazvane pucanjem iz blizine (tj. kao prilikom pogubljenja). Novine također prisjećaju čitaoce na to da je dan prije ubijanja, 16. januara, OVK objavila da je osam njenih članova bilo ubijeno. Osim toga je dala i imena 22 osobe koje su navodno bile pogubljene, ali samo se 11 od ovih imena pojavilo na Haškoj optužnici. Cifra od 22 tijela odgovara broju tijela koja su nađena na brdu iza sela. Prema jednom francuskom novinaru, "Istina je da je Račak bio selo utvrđeno unaokolo iskopanim rovovima" (tj. OVK baza). Ova činjenica nije spomenuta u izvještaju OSCE. Još jedan francuski novinar bio je u Račku na dan navodnog masakra i pronašao je svega četiri ranjene osobe i čuo za smrt jedne osobe, ali ništa slično masovnom ubijanju. U međuvremenu, voda OVK, Hašim Tači, izjavio je: "Imali smo ključnu jedinicu u tom području. Bila je žestoka borba. Imali smo mnogo stradalih, ali su imali i Srbi." ('Berliner Zeitung', 14. mart 2000.)
FUSNOTE
1. Bush's First Major Foreign Policy Challenge: Facing the Mess Clinton Made in Kosovo, Mary Mostert, analitičar, Original Sources (www.originalsources.com) Januaru 24, 2001
2. Evidence Indicates No Pre-war Genocide in Kosovo and Possible US-KLA Plot To Create Disinformation, u Peter Phillips and Project Censored, op. cit., p.59
3. Peter Philips, How American PR Demonized the Serbs, 'Monitor, 6/23/99; www.monitor.net/monitor/9906a/pp-klapr.html
4. Marie-Pierre Lahaye, Demonizing Yugoslavia, "The Costal Post', April 1999
5. 'Le Figaro', Paris, 20. januar 1999
6. THE LONDON 'GUARDIAN': BODIES OF THOSE KILLED AT RACAK WERE MOVED
7. 'Le Monde', Paris, 21. January 1999, Were the Racak dead really coldly massacred?
8. 'II Manifesto': OSCE LIED ABOUT RACAK, Rome, April 09, 2000
9. Dr. Peter Bein, Vancouver, Canada, Why we must not trust NATO on DU, International Conference Against Depleted Uranium Weapons, Manchester, 4-5 November, 2000; vidi također izvrstan članak o Račaku i posebno nekoliko izvještaja sudske medicine: 'CHRONICLES ONLINE', Wednesday, Mau 24, 2000, Chris Soda, Complete Analysis of the Incident at Racak on Jan.15,1999
10. 'THE NEW YORK TIMES': The Americans already knew?, Januaru 19,1999
11. WILLY WEIMER, Vice-President of the OSCE Parliamentary Assembly, REJECTS MANTPULATION BY TV PICTURES
12. Dr Peter Bein, Why..., op. cit.
Izvor: Pravda
