Rezime
Po prvi put u novijoj povijesti, SAD su se suprotstavile britanskom pokušaju obojene revolucije, u ovom slučaju s namjerom obaranja legalne vlasti u Republici Srpskoj.
Summary
For the first time in recent history, the USA opposed the British attempt to a color revolution with the intention, in this case, of overthrowing the legal government in Republika Srpska.
---------------
Hvala Bogu, noćna mora prouzrokovana neuspjelim državnim udarom je prestala. CIK (Centralna izborna komisija BiH) je, pod utjecajem opozicionog PDP-a (Partija demokratskog progresa), smišljeno oklijevao prije i za vrijeme novog prebrojavanja glasova za predsjednika RS. Nije htio priznati da je Dodik novi predsjednik iako je njegova prednost u broju glasova nad protukandidatom Jelenom Trivić bila nedostižna. Mislilo se da će poništiti izbore i zakazati nove što će nakon NATO britanske intervencije rezultirati Dodikovim padom.
Međutim, naglo mijenjajući mišljenje, što je djelovalo kao grom iz vedra neba, kao ledeni tuš za opoziciju, CIK je bio prisiljen da prelomi, da Engleze i opoziciju „pusti niz vodu“, rekavši da je Dodik novi/stari predsjednik RS. Par dana kasnije, to je praktično učinilo i Apelaciono vijeće suda BiH, a CIK je na osnovu toga potvrdio svoju prethodnu odluku.
Kroz moje dvije serije članaka obavještavao sam javnost o onome što se događalo i što bi se moglo desiti.
Prva serija (kraj Dodikove vladavine) je bila satirična gdje sam ismijao nemušte metode kojima su „obojeni revolucionari“ nastojali promijeniti mišljenje javnog mnijenja u Republici Srpskoj.
Druga serija (Građanski rat u RS) je bila intonirana tako da predoči užase građanskog rata u ovom entitetu ukoliko CIK poništi izbore. Oni koji su projektirali ovaj puč uz pomoć nesposobne opozicije, mislili su, nakon poništenja izbora, silom ukloniti Dodika kao „ruskog prijatelja“.
I ja sam povjerovao da je stvar gotova, da će Dodik otići i da će Jelena Trivić biti nova predsjednica Republike Srpske.
Međutim, uloga SAD u je u svemu ovome bila ključna i poremetila je britanski projekt obojene revolucije protiv Milorada Dodika. Pored toga, spriječen je, za sada, međusrpski rat.
Piše: Emil Vlajki
Kako je počelo
Treba se podsjetiti da je prije izvjesnog vremena Velika Britanija uvela sankcije, pored Dodika, i Željki Cvijanović (zabrana ulaska u zemlju, itd.).Treba se podsjetiti i na to da SAD jesu uvele sankcije Dodiku, ali da nisu nikada njoj uvele sankcije, i da je ona u više navrata tamo odlazila.
Elem, par mjeseci prije izbora, a nakon prijetnji američkog diplomate Eskobara i Dodikovih reakcija u stilu 'je.i se', Željka je otputovala za SAD. Ona je tijekom boravka razgovarala, pored ostalih, sa direktorom Kancelarije za ljudska prava i humanitarne poslove SAD Robinom Bruksom, senatorima Ronom DŽonsonom i DŽin Šahin, kongresmenom Ro Kanom, kao i sa specijalnim predstavnikom SAD za Balkan Gabrijelom Eskobarom. To je zasigurno bila njena najuspješnija diplomatska misija. Slijedi moja rekonstrukcija onoga što se tamo događalo.
Pored mnogih tema koje su se ticale stvarnog položaja srpskog naroda u RS, Cvijanovićeva je rekla američkoj administraciji da je Dodik možda impulsivna osoba, ali da nema nikakve secesionističke namjere. Istakla je, da je Dodikova prvenstvena želja da se poštuje slovo Dejtona i da je sasvim sigurno da se SAD s time slažu. Također je objasnila kakve sve pritiske i opstrukcije trpi srpski narod u RS od strane radikalnih bošnjačkih elita. Isto tako je vjerojatnom spomenula da vraćanje otuđenih nadležnosti ostaje strateški prioritet Srpske ali u jednom širem vremenskom rasponu. Što se tiče odnosa sa Rusijom, objasnila je kako je stvar prvenstveno ekonomske prirode (redoviti odlazak Dodika u St Petersburg na ekonomski forum) što je vrlo važno za gospodarstveni razvitak RS, ali da to nema nikakvu značajniju političku konotaciju. Dogovoreno je i da će RS tražiti od Rusa da u UN podrži novi mandat vojne misije Alt(h)ea u BiH.
Nakon njezine posjete, a znajući da je Dodik neosporan i karizmatičan lider u RS i da je daleko vrjednije surađivati s njim nego sa opozicijom čiji je rejting u narodu neznatan, Amerika je procijenila da su njegove namjere uobičajeno političke (borba za vlast), da ne predstavlja nikakvu prijetnju njenim nacionalnim interesima i da ga ne treba dovesti u pitanje tijekom i nakon izborne kampanje.
Dodik je krajnje odgovorno shvatio situaciju i u svom obraćanju prilikom SNSD skupa sa više od 35 tisuća ljudi, nije ni jednu jedinu riječ progovorio protiv Zapada.
Pošto je Dodik bio apsolutni favorit na izborima, a uz prešutan blagoslov američke administracije koja je, shvaćajući kao i za Srbiju, trenutnu neminovnost neutralnosti RS, on je, praktično, osigurao izbornu pobjedu i prije samih izbora!
Da napomenem, da Dodik, zbog svog „prijateljstva“ sa Putinom, može, kao Vučić i Erdogan, postati spona između Zapada i Rusije.
Englezi, opozicija i obojena revolucija
Poznato je da je PDP opozicija tijesno povezana sa Velikom Britanijom, ne samo preko Mladena Ivanića. Evo par rečenica iz jednog od izvješća ove stranke 2017. godine.
„Predsjednik Partije demokratskog progresa Branislav Borenović razgovarao je u Londonu s potpredsjednikom vladajuće Konzervativne stranke Velike Britanije Alecom Selbrookom.
U razgovoru je istaknuto da 15-godišnju suradnju PDP-a i britanskih konzervativaca treba dodatno intenzivirati u oblasti kreiranja stranačke politike, jačanja regionalne političke suradnje, jačanja uloge mladih i žena u politici…
Borenović je, tijekom posjete Konzervativnoj stranci Velike Britanije, razgovarao s glavnim tajnikom te stranke Alanom Mabutom i zamjenicima Odjela za međunarodnu suradnju. Time jejasno potvrđena podrška jedne od najjačih svjetskih političkih stranaka Partiji demokratskog progresa u kreiranje budućih politika s ciljem stvaranja ekonomski snažnog, vrijednosno poštenog i sigurnosno miroljubivog društva u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.“
Poznato je da Zapad pomaže, na različite načine, pa i financijski, sve stranke u zemljama u razvoju koje šire „demokraciju i ljudska prava“, posebno one koje tvrde da se bore protiv autoritarnih režima. Tako su, na primjer, a ima ih sijaset, SAD, financirajući opoziciju u Srbiji protiv Miloševića, poslala joj, prije predsjedničkih izbora 2000. godine, više stotina tisuća dolara u diplomatskim vrećama!
Nije stoga neobično što su Britanci na razne načine i pred ove izbore pomagali PDP. Predsjednik Hrvatske, Milanović, je to tvrdio krajnje netaktično rekavši da je Trivičeva odasvud primala pare; primati sredstva od bogatih britanskih parlamentarnih kolega za „uspostavljanje demokracije“, ne zaslužuje ovakvo vulgarno izražavanje.
Milomir Marić tvrdi (jutarni program tv Happy, konac lisstopada) da je Jelena Trivić tražila stan u Londonu, ali da su joj iz PDP-a rekli da prvo treba da pobijedi Dodika, pa da će onda dobiti stan!
Da se Velika Britanija (VB) ozbiljno miješala u izborni proces u RS, potvrđuje i sama Jelena Trivić. Zbog čvrstih veza svoje stranke sa najjačom britanskom strankom, te osjećajući se prozvanom, polemizirala je i protiv predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića:
„ Profesor Ekonomskog fakulteta u Banjaluci Jelena Trivić uputila je otvoreno pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću u kome traži da saopći dokaze o miješanju pojedinih zapadnih sila u izbore u Republici Srpskoj, prenosi portal Vijesti.ba….
Krajem septembra ove godine, u jeku predizborne kampanje u Republici Srpskoj, najavili ste da ćete poslije izbora iznijeti dokaze, frapantne dokaze o najbrutalnijem miješanju pojedinih zapadnih sila u izbore u Republici Srpskoj. Ta Vaša izjava je preplašila narod Republike Srpske, a i mene lično.“
Inače, krajnje dramatično, na zvaničnoj stranici vlade Velike Britanije stoji slijedeće
, "Bosna i Hercegovina se trenutno suočava s najvećom egzistencijalnom prijetnjom u svom poslijeratnom periodu, a secesionistički lideri aktivno rade na stvaranju daljnjih podjela i sukoba. Ove planove podržava Moskva kao dio Putinovog nastojanja da potkopa i euroatlantske integracije Bosne i njenu stabilnost.
Na zahtjev NATO štaba u Sarajevu, vojni ekspert za borbu protiv dezinformacija Velike Britanije i savjetnik za civilnu stratešku obranu bit će raspoređeni za podršku i obuku Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Ekspert za borbu protiv dezinformacija će ojačati NATO štab i sposobnost Bosne i Hercegovine da se odupre zloćudnim utjecajima, pomažući blokiranju ruskih i drugih napora da se posija nepovjerenje i podriva demokratija u zemlji i regiji".
U istom tonu stoji:
„ Velika Britanija je poslala 40-ak dodatnih pripadnika svoje vojske u EU-NATO misiju u Bosni i Hercegovini sa zadatkom da spriječe miješanje Rusije u predsjedničke izbore u listopadu“, objavio je ministar obrane Britanije Gavin Williamson.
Sve u svemu, jasno je, da je VB, u borbi protiv „ruske opasnosti“, planirala nasilno rušenje Dodika. CIK je trebalo da proglasi izbore nevažećim, da se srpski narod podijeli te da izbiju incidenti, i da NATO britanske trupe u BiH interveniraju radi „smirivanja situacije“.
PDP je, želimo vjerovati, nesvjesno ušao u tu igru tvrdeći da su izborni pobjednici ali da je Dodik pokrao izbore (klasika). Sve je bilo rađeno po receptima klasične obojene revolucije, a scenarij je bio sličan kao i kod rušenja Miloševića.
Siniša LJepojević, Tanjugov dopisnik iz Londona, u intervjuu Happy televiziji je britansku akciju označio kao diplomatsko obavještajnu i propalu obojenu revoluciju.
SAD, koje su u mnogo čemu ojadile srpski narod, u ovom su slučaju bile daleko mudrije i u zadnji čas to spriječile s tim da je jasno da se VB ni u kom slučaju ne može suprotstaviti Americi .
Nadajmo se, da će odsada u Republici Srpskoj prestati za duži period namjerno izazvane podjele, te da će na svom europskom putu, u Bosni i Hercegovini biti manje nacionalizma, više međusobnog razumijevanja, više kooperativnosti i više ekonomije.
Ostale tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
