Piše: Emil Vlajki
Postmoderni, suvremeni, apsurdan svijet, koji više nema nikakvih principa ni ideja o budućnosti, potpuno je poludio. U njemu, permanentan, antikršćanski rat je politika vođen drugim sredstvima.
Tako, Amerika, koja je nastala na kršćanskim temeljima, nastoji da islamizira čitav Balkan kako bi naškodila kršćanskoj Evropi. Ali Ameriku koja je kršćanstvo zamijenila kaubojskim pragmatizmom, duhovna strana ideologije uopće ne zanima. Ona, kako bi njihov glavni politički teoretičar, Bžežinski, rekao, u svima ostalima vidi jedino vazale i robove koji treba da međusobno ratuju kako bi ona mogla prodavati svoje oružje. Živi od ratova i od eksploatacije ratom uništenih zemalja. Trenutno, podstiče rat Ukrajine, u koju je već uvezla stotine tisuća tona raznovrsne vojne tehnike, sa Rusijom čijeg bi se Sibira rado domogla.
S druge strane, druga vrst ludila. BiH muslimani/Bošnjaci, kao i muslimani sa Kosmeta, S. Makedonije, Raške i Crne Gore, zadojeni panislamizmom, tvrde kako su veći Evropljani od svih drugih Evropljana!? Vjerojatno pritom misle kako će se čitavom budućom ISIL Evropom jednom vijati Allahova zelena zastava, kako će svi kršćanski duhovni hramovi, kao Aja Sofija, nekadašnja pravoslavna crkva, postati džamije, i da će se svi isključivo međusobno pozdravljati sa 'Selam Alejkum'.
Izvjesno je, da je islam velika civilizacija sa mnogim dobrim stvarima ali, jednostavno, kršćani, niti pripadaju islamu, niti će mu ikada pripadati.
Dekadentna Evropa, škodeći prvenstveno sebi, mazohistički, u ime ljudskih, univerzalnih prava, prima na milijune muslimanskih „izbjeglica“. Jedan manji dio njih su to stvarno ali, dobro osmišljenim projektom, veći dio, uglavnom muškarci, mladići, su ratnici, osvajači. Čim im neka zemlja pruži gostoprimstvo, oni organiziraju svoje islamske institucije, a često vrše nasilje nad lokalnim, kršćanskim stanovništvom i, sasvim sigurno, uspostavljaju svoje terorističke ćelije koje povremeno djeluju, a njihovi glavni udari će tek naići.
Na Balkanu, balkanski; 'tamni vilajet' bez ikakve logike i mjesto stalnog, mogućeg nasilja.
Srbija čas tvrdi kako joj je EU prijatelj, čas su to Rusi i Kinezi, a čas Albanci i Turci. Trnova kruna takve politike je suludi projekt o 'malom Šengeju' gdje Srbija stvara savez sa svojim neprijateljem, Albanijom, koja hoće da joj otme Kosmet ('Republika Kosova') i da napravi 'Veliku Albaniju'.
U Bosni i Hercegovini, muslimani su od Hrvata napravili 'muslimansko cvijeće' (naziv potiče iz NDH gdje su muslimani bili 'hrvatsko cvijeće'), a Srbe kontroliraju, uz pomoć Visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH koji su sluge SAD i EU.
Ni Srbi ni Hrvati ne žele da takvu situaciju dalje podnose. Hrvati su najavili bojkot izbora, a Srbi povrat otetih nadležnosti. Ali je sve to slabo i neizvjesno jer imaju protiv sebe čitav Zapad i milijune muslimana koji su u BiH, zajedno sa Turskom, spremni nanovo ratovati.
Pitanje svih pitanja je, zbog čega EU omogućava, brani i nameće islamsku dominaciju nad dva kršćanska naroda u Bosni i Hercegovini? Dekadentna, poludjela Evropa misli da su se, u ime univerzalnih ljudskih prava, i sve druge civilizacije odrekle svojih temelja kao što se ona odrekla kršćanstva.
Čini se suludim, ali izgleda da jedino rat može probiti balkanski gnojni čir gdje je kršćanstvo kapituliralo pred islamom. Hantington, američki politolog, je to predvidio prije trideset godina u svom članku 'Sukob Civilizacija'. Da bi se to ostvarilo, Hrvatska, braneći svoj narod u BiH, mora se suprotstaviti NATO-u, a Srbija mora konačno shvatiti da joj je glavni nacionalni interes politička emancipacija Republike Srpske. Jedino se u združenom povijesnom nasilju protiv zajedničkog neprijatelja, ove dvije države mogu izdići iznad vlastite kapitulacije suprotstavljajući se onima koji su trenutačno u ulozi gospodara na ovim prostorima. Možda će rat u Ukrajini biti okidač za tako nešto. Kroz čitavu prošlost, islamski osvajači Evrope su bili zaustavljani na ovim granicama, i sve sluti da će tako biti i ovaj put.
Predhodne tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
