Piše: Emil Vlajki

Hladnokrvna "kolateralna" ubojstva Srba

"Pilot: Na tri hiljade sam stopa. Ispod mene su kolone vozila, neka vrst traktora. Što da radim?
AWACS (Airborne Warning And Control System, mjesto za kontrolu vojnih operacija): Vide li se tenkovi. Ponavljam, gdje su tenkovi?
Pilot: Vidim samo traktore. Možda su 'crveni' kamuflirali traktore kao tenkove.
AWACS: Čudan konvoj. Što, sami civili? Prokletstvo, takvi su Srbi! Uništiti metu.
Pilot: Zar uništiti traktore i civilna vozila? Ponovo želim instrukcije.
'Narcissus' Empire': To je vojni cilj, potpuno vojni cilj. Uništiti metu. Ponavljam, uništiti metu.
Pilot: Razumijem (slijedi raketiranje)."

Ova konverzacija koja je htjela da pokaže kako je NATO pilotu bilo naređeno da napadne civilni konvoj na Kosovu (Đakovica, 14. april 1999), bila je emitirana od strane Televizije Srbije 17. aprila 1999. Prema prvobitnom shva
anju Zapada, ova informacija nije bila vjerodostojna.
Odjednom se u britanskom časopisu 'LM' broj 126, decembar/januar 2000 pojavio članak ('Narcissus' Empire') u kojem je citiran jedan drugi zapadni izvor ('Defense & Foreign Affaires') u kojem se sugerira da je prethodan razgovor između NATO pilota i kontrolnog centra AWACS autentičan!

U jednom NATO letku koji su se bacali iz aviona nad Jugoslavijom/Srbijom 19999. u vremenu agresije „Milosrdni anđeo“, tvrdilo se da Alijansa nije u sukobu sa srpskim narodom i da nije gađala civile. Pogledajmo, pored navedenog primjera, šta su drugi o tome rekli.

DOKUMENT 1
Španski piloti borbenih aviona priznaju da je NATO gađao civilne objekte

"Sumnje da NATO-vo uzastopno bombardiranje civila i civilnih objekata nije rezultat ratnih 'grešaka', potvrdio je kapetan Martin de la Hoz: 'U više navrata naš je pukovnik protestirao kod NATO komandanata zbog toga što su gađali ciljeve koji nisu vojni. Izbacili su ga napolje uz psovke...; jednom smo dobili naređenje od Sjeverno-američke vojske da trebamo bacati kasetne bombe na lokalitete iznad Prištine i Niša. Pukovnik je to apsolutno odbio i, nekoliko dana kasnije, stiglo mu je naredenje za premještaj...
Otkako smo stigli u Italiju - nastavlja kapetan - nema kraja poniženjima i uvredama. Naredbodavci su isključivo Sjeverno-američki generali i nitko drugi... Oni uništavaju zemlju, bombardiraju je novim projektilima, bojnim otrovima, površinskim minama bacanim iz padobrana, bombama koje sadrže uranijum, crni napalm, sterilizirajućim kemikalijama, špricaju otrov na usjeve i koriste svakakvo oružje o kojemu čak ni mi još ništa ne znamo.
Sjeverno-Amerikanci čine jedno od najvećih barbarstava koje se uopće može zamisliti protiv čovječanstva."

DOKUMENT 2
AMNESTY INTERNATIONAL:
NATO/ FEDERALNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA
KOLATERALNA ŠTETA ILI NEZAKONITO
UBIJANJE?
Kršenje pravila rata od strane NATO-a tokom operacije Allied Force
"...Amnesty International je ozbiljno zabrinut za mjeru u kojoj su NATO jedinice koje učestvuju u operaciji Allied Force primjenjivale pravila međunarodnih humanitarnih zakona prilikom vršenja neprijateljskih akcija, posebno u pogledu zaštite civila i civilnih objekata. Na osnovu raspoloživih dokaza, uključujući NATO-ve vlastite izjave i izvještaje o pojedinim incidentima, Amnesty International vjeruje da su NATO snage - kakve god bile njihove namjere - počinile ozbiljno kršenje ratnih zakona što je dovelo u velikom broju slučajeva do nezakonitog ubijanja civila."

Permanentna proizvodnja laži 
zahtijeva posebnu instituciju 
(Ili: PR agencije su važnije nego što izgledaju)
NATO agresija na Jugoslaviju/Srbiju, dovodi nas do slijedećih zaključaka:
*Mediji, agresivni prema Srbima, podstičući NATO napade i destrukciju Jugoslavije, djelovali su u skladu sa glavnim političkim i ekonomskim ciljevima definiranim od strane vladara Novog totalitarnog društva;
*Najveći dio "izvještaja" koje su difuzirali ovi mediji bili su planirani od strane zapadnih propagandnih centara;
*Zapadno javno mnijenje je oblikovano obrazovanjem, školskim sistemom i željom da dominira i eksploatira ostatak svijeta. Svjesno je prihvatilo demonizaciju Srba uključujući i svaku vrst dezinformacija, isfabriciranih "istina" i događaja, dajući - kao i obično - nekritičku podršku zapadnim neokolonijalnim interesima;
*Sve ostalo: zapadna hipokrizija ("humanitarizam", "suosjećanje", "briga" i slično), žestoki pritisak i vojna intervencija, destrukcija čitavih zemalja i naroda, samo su krvave, daleke televizijske i medijske priče bez ikakvog značaja za većinu onih koji pripadaju Novom totalitarnom društvu.

Pogledajmo dio Merlinovog intervjua sa direktorom vašingtonske PR agencije Ruder Fina, Ž. Harfom (Jacques Merlino, Les verites yougoslaves ne sont pas toutes bonnes a dire). Znamo da je Ruder Finn napravio dogovor sa Izetbegovićevom administracijom u Sarajevu da služi kao medijski savjetnik za vladu Bosne i Hercegovine. Cilj im je bio, prema dogovoru, "da omoguće značajniju vodeću SAD ulogu na Balkanu... o kontinuiranoj tragediji koja se odvija u Bosni."

J. Harf: "U jednom trenutku., New York Newsday je iznio aferu o (srpskim) koncentracionim logorima. Odmah smo iskoristili priliku... jednim potezom, bili smo u mogućnosti da prezentiramo jednostavnu priču o dobrim i lošim momcima, koja će se kasnije nastaviti sama od sebe..."
J. Merlino: "Ali kad ste sve to uradili, niste imali nikakvih dokaza da je to što govorite istina. Imali ste samo članak u Newsday!"
J. Harf: "Naš posao nije da provjeravamo informacije. Nismo mi za to opremljeni. Naš je posao da ubrzamo opticaj informacija koje su povoljne za nas, da ciljamo pažljivo odabrane mete. Mi ne potvrđujemo postojanje logora smrti u Bosni, me samo objavljujemo da je Newsday to objavio."
J. Merlino: "Da li ste svjesni težine odgovornosti koju ste time preuzeli?"
J. Harf: "Mi smo profesionalci. Imali smo posao da uradimo i mi smo ga uradili. Nismo plaćeni da budemo moralni."

Digresija. U avgustu 2000. imao sam dugačak razgovor u Beogradu sa Momirom Bulatovićem, tadašnjim premijerom jugoslavenske vlade. Između ostalog, rekao mi je da je 1993. godine, Milošević htio da unajmi jednu vašingtonsku PR agenciju i da je bio spreman da u to uloži 50 miliona američkih dolara. U tu svrhu poslao je bivšeg premijera Milana Panića u Vašington da ugovori posao. Misija je bila totalni promašaj. Nijedna od zaista dobrih agencija nije prihvatila da reprezentira Jugoslaviju.

Razmotrimo sada činjenice kojima raspolažemo:
a) Očigledno je da novac nije glavni motiv PR agencija.
b) Kada se SAD na to odluči, agencije izvršavaju naređenja Vašingtona.
c) Cilj ovih agencija nije da prenose istinu ("nisu za to opremljeni") nego da ubrzaju opticaj (dez)informacija "koje su povoljne za njih". U konkretnom slučaju, riječ 'njih' ima dvostruko značenje:
1. Formalno, u pitanju su Hrvati, Muslimani i Albanci koji su unajmili agenciju Ruder Fin.
2. U suštini, 'njih' se odnosi na prave gospodare, koji su SAD.
U svakom slučaju, ne smije se zaboraviti da je pravi igrač u ovoj smrtonosnoj igri bila SAD-NATO-EZ koalicija. Hrvati, Muslimani i Albanci su bili (i jesu) samo američke marionete. Oni su bili u stanju da unajme Ruder Fin samo zato što je to već bilo u planu SAD.

"Situacija je sada mnogo jasnija:
- SAD su odlučile da razore i okupiraju bivšu Jugoslaviju.
- SAD su igrale na kartu jugoslavenskih etničkih konflikata, podstičući konfrontacije na ovim područjima.
- Bile su odlučne ne samo u tome da dobiju vojni nego i medijski rat.
- Tajne (i ostale) SAD službe imale su zadatak da organiziraju odgovarajuću propagandu.
- Zato što su držali pod kontrolom glavne monetarne institucije, NATO, Rusiju, najveći dio siromašnih zemalja, svjetske medije, najveći dio multinacionalnih kompanija, itd. SAD-u nije bilo teško da izazove raspad Jugoslavije.
- Prema tome, za SAD koje su imale dugo i uspješno iskustvo na tom području, razbijanje Jugoslavije bilo je kao igra. Cilj je bio da se vojni i medijski rat dobije svim raspoloživim sredstvima, da se slomi otpor ove neposlušne zemlje, ukratko, da se nastavi njihova dominacija u svijetu.
- Pravila ove smrtonosne igre zahtijevaju formalno opravdanje.
U tu svrhu, SAD raspolaže najprefinjenijom propagandnom mašinerijom u svijetu, povezanom sa najvišim državnim ličnostima, diplomatama, tajnim i psihološkim službama, medijima, PR agencijama, evropskim saveznicima, sudskim i obrazovnim sistemima, nevladinim organizacijama, političarima i novinarima na njihovom platnom spisku u mnogobrojnim zemljama, itd.
- Kada je to potrebno, elitni dijelovi ovih elemenata postaju moćno organsko jedinstvo, monstruozni korisnik ovih službi, sposobnih da izmisle, stvore i prošire novu genocidnu "realnost", da manipuliraju i dezinformiraju, da uvjere - bar privremeno - svakoga u svijetu da se ta "izmišljena realnost" stvarno i dogodila.

- Netko se može upitati: a šta je sa istinom?
To je djetinjasto pitanje. Istina je stvarnost odnosa moći, neprekidna igra dominacije, igra političkog, ekonomskog, kulturnog, pa i elementarnog opstanka. U svakom slučaju, bez balansa snaga na svjetskom nivou, istina je istina najmoćnije zemlje ili grupa zemalja.
- Monopol moći čini da sve ostalo kao sveopći mir, humanizam, jednakost, itd., izgleda nešto kao stvoreno za naivne (krivo odgojene), glupe (kojima nema pomoći), slabe (uvijek spremni da služe), realistične (koji čekaju na svoju šansu) i demagoge.
- U svjetlu ove historijski dokazane realnosti, Ž. Harf je savršeno iskren kada kaže: "Nije naš posao da provjeravamo informacije... Naš posao je da ubrzamo opticaj informacija koje su povoljne za nas..."
- Dakle, kao dio imperijalističkog sistema, PR agencije moraju učiniti djelotvornim američke vojne, ekonomske, političke i druge akcije u manipulativnom smislu. Ne zato da bi provjerile istinitost informacija nego da "budu profesionalni", da "izvrše posao" ("Mi smo profesionalci... Imali smo posao da uradimo...").
- Podsjetimo se nečega u vezi medijske etike: svako novinarsko obrazovanje uključuje pravilo, na prvom mjestu, provjere istinitosti informacija prije objavljivanja.
*Ali,nekim čudom, Ruder Fin i druge agencije za odnose sa javnošću, ne provjeravaju informacije! Samo ih šalju naokolo!
*Povrh toga, na stotine novina, radio i TV stanica (opet nekim čudom!) ne provjeravaju informaciju koju im šalje Ruder Fin. Samo ih objavijuju!
*Čak ni senatori, predsjednik SAD i drugi političari (opet nekim čudom) ne provjeravaju informacije poslane od Rudera Fina. Oni im jednostavno vjeruju i na osnovu toga donose odluke o započinjanju vojnih intervencija i ratova!
Samo bi idioti mogli vjerovati da su sve ovo slučajnosti!

Više tekstova autora Emila Vlajkija pročitajte OVDE.

Izvor: Pravda