Zar je vojna neutralnost neke zemlje i ograđivanje od neonacizma nešto loše? Da li je odbijanje ovih postignutih dogovora vrijedilo vlastitog razaranja zbog rata s Rusijom? Rusija je postala paranoična radi sulude NATO težnje da je nuklearnim raketama okruži sa svih strana, a i nije više mogla dozvoliti masovno ubijanje svojih građana na istoku Ukrajine. Da li je vrijedilo uništenja teško uspostavljenih normalnih međunarodnih odnosa i prijetnji nuklearnim ratom?
I ono što je najvažnije: OVO NIJE RAT UKRAJINE SA RUSIJOM, VEĆ RAT ZAPADA PROTIV RUSIJE GDJE JE UKRAJINA KOLATERALNA ŠTETA!
Tvrdi se, da je „ruska bestijalnost, zvjerstvo“ konačno ujedinila zapadni svijet!? Točno je, jedino, da je on, dekadentan i bezidejan, kao nekada inkvizicija, postao bestijalan u svom lovu na „ruske vještice“, tražeći, po svaku cijenu, njihovu osudu i spaljivanje.
Naravno, Zapadu ništa nije smetalo kada su Sjedinjene države samo nakon Drugog svjetskog rata, igrajući se svjetskog policajca, (para)vojno, više stotina puta, intervenirale u onim zemljama kojima se nije sviđao američki „humani“ imperijalizam.
Sve u svemu, svijet je načisto poludio. Dobro je Freud rekao da je kod ljudskog roda instinkt samouništenja jači od instinkta održanja vrste!
Ili, možda, ova ludost ima nekog rezona. Jer u sadašnjem metežu svi gube, Evropa, Ukrajina, Rusija, osim Sjedinjenih država, sa Kinom koja se, privremeno, drži po strani.
Piše: Emil Vlajki
Zelenskij
U suvremenoj povijesti, ostat će zabilježene dvije osobe koje su zbog svoje neizmjerne gluposti upropaštavale sve oko sebe. Gorbačov je, potpuno sam, srušio čitavu jednu imperiju. Zelenskij je to uradio sa Ukrajinom. U jednom i drugom slučaju, Sjedinjene države su bile glavni suigrač.
Volodimir Zelenskij je ukrajinski Židov, uspješan glumac, komičar. Sudbina je htjela da je Zelenskij glumio predsjednika Ukrajine u televizijskoj seriji Sluga naroda. Političku stranku Sluga narodu stvorila je u ožujku 2018. televizijska kuća Kvartal 95, koja je stvorila i istoimenu seriju, ali sama stranka nije imala neki veći politički uspjeh. Zelenskij je na predsjedničkim izborima 2019. s više od 73 % glasova pobijedio Petra Porošenka, 5. predsjednika Ukrajine. Mandat mu je počeo 20. svibnja 2019. godine.
Ali, kao i najveći dio estradnih umjetnika, Zelenskij nije imao nikakvog znanja o politici, niti je za nju imao smisla. On je, nakon što je bio izabran, nastavio glumiti predsjednika. Pravi predsjednik je bio Igor Kolomojski.
Igor Kolomojski je, kao Zelenskij, ukrajinski Židov. Milijarder je, i Forbs ga svrstava među najbogatije ljude svijeta. Ekstremni je desničar i patološki mrzi Ruse. Financira sve antiruske nacističke formacije u Ukrajini, posebno Azov i Desni sektor. Financirao je i sve antiruske predsjednike: Timošenkovu, Jušćenka i Porošenka. NJegova mržnja prema Rusima je tolika, da je, prema podnesenim optužbama, organizirao ubojstva niza ukrajinskih Rusa! Bila je čak izdata i međunarodna potjernica za njim, ali je Interpol nije htio prihvatiti!
Kada je Kolomojski vidio da Porošenko, radi svoje korumpiranosti, gubi podršku naroda, sjetio se Zelenskija čija je popularnost kao komičara bila ogromna. Preko svoje TV kuće, '1+1', osmislio je čitavu predsjedničku kampanju, i politička marioneta Zelenskij je bio izabran. Amerikanci su, naravno, bili u tijeku svega, i novoizabranom predsjedniku bez političkog identiteta su počeli nametati NATO koncepte, pa je Zelenskij najavio referendum u Ukrajini o pristupanju NATO-u. Zatim je, vraćajući se bedavno sa samita NATO, najavio stvaranje nuklearnog oružja u ujrajini. Preko njega, Zapad je izazivao Rusiju da reagira i napadne Ukrajinu. S druge strane, upao je u igru Kolomajskog i dozvolio nacističkim vojnim pokretima da intenziviraju granatiranje Donjecka i Luganska što je rezultiralo tisućama novih žrtava. Slavili su se nacistički “junaci” kao što je Stepan Bandera, koji je pokušao uspostaviti satelitsku državu Ukrajinu vjernu Hitleru i “protiv okupacije Moskve”. NJega je Juščenko proglasio “herojem Ukrajine”.
2020. godine UN je na skupštini pokušao izglasati rezoluciju kojom se zabranjuje glorifikacija nacizma. Ukrajina i SAD bile su jedine zemlje koje su glasale protiv rezolucije.
Rusima je, konačno, sve to dozlogrdilo i vojno su intervenirali. Zelenskij se malo igrao ugroženog predsjednika, ali kada su stvari krenule po zlu, pobjegao je iz Ukrajine. Za njega ne treba brinuti. Vrlo je bogat, i ima niz rezidencija i vila u Evropi. O pravom, rusofobičnom, predsjedniku u sjenci, Kolomajskom, svi šute kao zaliveni.
Putin
Ako je Petar Veliki bio taj koji je vesternizirao Rusiju, uveo je u moderne evropske tokove, onda je Putin onaj koji je svoju zemlju iz najdublje kaljuže u koju su je gurnuli Gorbačov i Jeljcin, doveo do neslućenih visina; Rusija je prešla put 'per aspera ad astra' ('od trnja do zvijezda') što bi rekli stari Rimljani.
Jedan broj autora sa Zapada, kada u okviru modernizma govore o Rusiji, izdvajaju ovu zemlju iz Evrope i stavljaju je u „Treći svijet“. Ovi autori u potpunosti zanemaruju pitanje vremena, prostora i duha. Oni takođe zaboravljaju, da je Ruski jedan indoevropski jezik, da su Rusi kršćani, da oni uglavnom žive u Evropi, i da je komunizam, koga je Rusija za jedno izvesno vreme prigrlila, jedna evropska doktrina. U stvari, pod plaštom nauke i objektivnosti, ovi autori samo loše prikrivaju svoju mržnju prema Rusima, koji su, istovremeno, i Slaveni i pravoslavni. Na sreću, historija se ne osvrće na njihova mišljenja.
Berđajev, ruski filozof, kaže, kako su reforme Petra Velikog, jedan težak jaram, navukle jednu neizmernu stegu, na rusku dušu, i njena verovanja. Ma kako bilo istina je da je Petar Veliki, bio jedan revolucionar na čelu države. On je želeo da uništi staru Moskovsku, feudalnu Rusiju, ubije sve one načine na koje je ona osećala i živela, a koji su predstavljali njenu konzervativnu, jalovu, ne-povijesnu bit. Katarina druga, učenica enciklopedista, koja se dopisivala sa Volterom i Didroom, nastavila je da radi u ovom smijeru.
Lenjin zaslužuje ime ultramoderniste. On je, i to bez mnogo oklevanja, izabrao Državni kapitalizam. Poznato je uostalom, da je Lenjin, bio vrlo vezan za tejlorizam, za menadžere, stručnjake i za kapitalistički način podsticanja. NJegov moto, koji je često ponavljao, bio je: elektrifikacija, industrijalizacija, obrazovanje jednako socijalizam. Nažalost, mnogi tvrde da je direktan krivac za sadašnju situaciju u Ukrajini.
Staljin, ličnost zahvaćena ubojstvenom paranojom, nastavio je Lenjinovu politiku industrijalizacije, i za trideset godina njegove vladavine, SSSR je dostigao Zapad naučno i tehnološki. Obožavao je američki kapitalizam: „Taj praktičan američki duh, predstavlja onu neodoljivu snagu, koja niti zna za prepreke, niti ih prepoznaje, a koje, uz istrajnost u poslu, brišu sve brane, i koje, kada jednom nešto započne, to mora i da se završi, pa čak i onda, kada to nije od neke velike važnosti, i što samo potvrđuje ozbiljnost ovoga duha.“ Zahvaljujući takvoj politici, Rusi su prvi krenuli u svemir, što je bio traumatizirajući šok za Zapad.
1983., broj naučnih radnika u SSSR-u dostiže 1,4 miliona ljudi, ili četvrtinu svetskog istraživačkog potencijala; troškovi predviđeni za istraživanja, predstavljali su 3,7% bruto društvenog proizvoda, kada se to uporedi sa 2,7% u Sjedinjenim Državama, 2,1 % u Francuskoj. SSSR je još od 1953 počeo sa serijskom proizvodnjom računara, i bio je jedna od prvih zemalja na svijetu koja je razvila ovakvu proizvodnju.
Čak i da su stekli bili svi uslovi, da se iz „komunizma“ pređe na „ kapitalizam“, puki slučaj je htjeo tako, da se ova tranzicija obavi na jedan neočekivan način. Ovaj slučaj se dogodio dolaskom na vlast Gorbačova. Seljačkog porijekla, u posjedu dvije univerzitetske diplome, uspinjao se ljestvicama vlasti. Relativno mlad, sa 54 godine, postao je i generalni sekretar komunističke partije. Gorbačovje posedovao jednu osobinu, koja je nadmašila sve ostale. Bio je takav nesposobnjaković za politiku, jedne naivnosti, a zašto to i ne reći, takve jedne gluposti, koja je bila nevjerojatna. NJegov poguban boravak u Kremlju, bio je dovoljno dug, da zauvijek „obogati“, nauku o moći . U tom smislu, on je sasvim sigurno, vrlo brzo ušao u sve priručnike političke nauke, kao jedinstven primjer ljudske nesposobnosti. Željeo je da čitavo jedno carstvo, drugu po redu svjetsku silu, učvrsti, „na novim osnovama“, DA OBNOVI „ISTINSKI KOMUNIZAM“, a uspio je praktično, sam samcit, da ga uništi, za šest godina svoje vladavine. Nikada historija nije videla jedan takav sličan „podvig“, a malo je verovatno, da nešto slično može da se ponovi.
Jeljcin, njegov nastavljač, notorni alkoholičar, bacio je Rusiju u najdublje blato. Najveći dio vremena, provodio je, umjesto u Kremlju, u SAD, po Vošingtonskim ulicama, pijan i izazivajući saobraćajne nesreće.
I taman kada je Zapad mislio da je Rusija bačena na koljena, desilo se čudo čije je božansko porijeklo neupitno. Putin je jednu korumpiranu zemlju, Rusku federaciju, prepunu kriminala, zemlju kojom su vladale izdajice i oligarsi i koja je bila na rubu raspada, pretvorio u ono što je nekada bila, u jednu od najmoćnijih zemalja svijeta. I ono što je najvažnije, insistira na moralnosti u međunarodnim odnosima.
2007., obraćajući se u Minhenu jednopolarnom svijetu, Putin je stvari jednostavno i jasno nazvao pravim imenima. Upotreba vojne sile nije moguća na zahtjev država ili NATO pakta, već samo odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
SAD ne mogu silom nametnuti drugim državama svoj pravni sustav u politici, ekonomiji i humanitarnoj sferi. Dok Rusija strogo provodi Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Europi, NATO je dospio do ruskih granica i tamo koncentrirao svoje trupe. Zapad je lagao Rusiju o neširenju na istok u slučaju raspuštanja Varšavskog pakta. OESS se pretvara u vulgarni instrument za zaštitu interesa nekih zemalja na štetu drugih.
I što je najvažnije, Putin je rekao: „Rusija je zemlja s više od tisućljeća povijesti i gotovo uvijek je uživala privilegiju da vodi neovisnu vanjsku politiku. Danas tu tradiciju nećemo mijenjati.”
Zbog izuzetnih državničkih kvaliteta koje ima, Putin je, zasigurno, najmarkantnijih političkih ličnosti dvadeset prvog stoljeća. Naravno, u ovom času, Zapad ga optužuje da je „novi kasapin“ i „ruski Hitler“, te pokušava da ga Međunarodni sud pravde osudi. Ali to je već viđeno.
Kada su ga novinari jednom upitali što Rusija hoće od Zapada, NATO i Ukrajine, Putin je kratko odgovorio: „Želi pravdu“.
Zapad
Za razliku od modernizma, koji je konstituiran kroz Zapad kao moderno civilno društvo s usvojenim načelom jednakosti svih, sadašnji postmodernizam je suprotan svemu građanskom. Tržišna ekonomija sve lošije funkcionira, napuštene su velike utopijske ideje: kršćanstvo i marksizam, "nova ljudska prava" uništila su sve plemenito od već proglašenih univerzalnih ljudskih prava.
U nastalom beznadnom kaosu, zabrinute zbog uspona Kine i Rusije, najvažnije snage na Zapadu prešle su u "ilegalu", stvaranjem globalne duboke države, Novog Levijatana.
Levijatan je morsko čudovište spomenuto u biblijskoj Knjizi o Jobu, gdje je povezan sa silama kaosa i zla. Metaforički, Levijatan je ogroman i moćan društveni organizam koji živi skriven u dubokoj tami, izvan bilo kakve pravne društvene kontrole.
Novi Levijatan djeluje, prema potrebi. Ako je nužno, on se također protivi vlastima svojih država ako smatra da njihovi postupci urušavaju ovu civilizaciju. Dobar primjer za to je američki predsjednik Tramp koji je bio uništen jer je bio protiv rata i za dobre odnose sa Rusijom. Novi Levijatan je protiv humanizacije međuljudskih odnosa; ima ogromna financijska i tehnička sredstva i neljudske, eugeničke ideje o smanjenju svjetske populacije. Više nema sumnje da njegove metode uključuju proizvodnju i širenje smrtonosnih virusa. Mnogobrojne laboratorije te vrste, posebno pronađene u Ukrajini, izazivaju strah kod svake normalne osobe.
Ciljevi djelovanja tih antiliberalnih svjetskih vlasti u sjeni, je uništenje postojećeg humanizma. Želeći da povrate stari sjaj Zapada, uspostavile su cinizam kao osnovicu međuljudske komunikacije. Prijete ekonomskim i vojnim sankcijama neistomišljenicima posvuda gdje mogu. Iskoristila su Zelenskija da Rusiju uvuče u rat, a onda su tog predsjednika ostavile na cjedilu znajući da će Ruska federacija taj rat dobiti, ali uz velike civilne žrtve!
Sada se odaju histeriji protiv svega što je rusko. Bespravno i razbojnički plijene rusku privatnu imovinu. Daju otkaze nevinim javnim radnicima koji su ruskog porijekla. Tjeraju ruske studente sa zapadnih univerziteta. Posvuda isključuju ruske sportaše iz odgovarajućih organizacija i takmičenja. Čak ni ruskim mačkama nije dozvoljeno da učestvuju na međunarodnim priredbama o ustanovljavanju pedigrea!
Epilog
Rusi će, naravno, ovaj nametnuti rat dobiti, i Bog zna što će biti sa Ukrajinom. Antiruska histerija Zapada će se još dugo nastaviti. Stvorit će se žarište u Srbiji, te Bosni i Hercegovini. Možda će se i granice na tom dijelu Balkana mijenjati.
Predhodne tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
