Ova Srbija je cool za.ebana zemlja. Rukovodi se jednim jedinim principom koga se nitko u svijetu nije sjetio: NE NAMEĆEMO SANKCIJE RUSIJI. Sve drugo se može, ali je ovaj princip nedodirljiv. Evo par primjera:
-Prodavat će se oružje ne-ruskoj Ukrajini, ali sankcije Rusiji nećemo nametati.
-Rio Tinto će eksploatirati litijum i uništavati srpsku zemlju i poljoprivredu, ali sankcije Rusiji nećemo nametati.
-Organizirat će se gej parade posvuda u Srbiji i rušiti sve srpske tradicije, ali sankcije Rusiji nećemo nametati.
-Objašnjavat ćemo djeci (u postojećim eksperimentalnim školama) kako moguće imati dvije tate i dvije mame i poremetiti njihovu psihu, ali sankcije Rusiji nećemo nametati.
-Dozvoljavat će se, da se u ličnim kartama, osobe koje to hoće, mogu deklarirati kao „seksualno neopredijeljeni“ (?!), ali sankcije Rusiji nećemo nametati, itd, itd.
-Uništit ćemo tradicionalan brak, porodicu i religiju, ali sankcije Rusiji nećemo nametati.
Sve u svemu, vlasti nas j.ebu u zdrav mozak, uvjeravajući nas kako je to za nas jako dobro i neophodno!
Piše Emil Vlajki
Radi ilustracije ovih nekih stvari, evo jedne realne cool pričice (događaj je oformljen u literarnom obliku) koja komotno može ući u Politikin Zabavnik ili, bolje, u enciklopediju svjetskog humora (imena zamijenjena; još malo, pa se nećemo više tome smijati):
„Bio sam presretan kada mi je kćerka, Mira, koja je tek imala sedam godina, najavila školu u koju će se upisati. Već je znala čitati i pisati, najosnovnije matematičke operacije, engleski i osnovno baratanje računarom, uključujući programiranje, i primljena je, sa ostalom izabranom talentiranom djecom, u eksperimentalan prvi razred. Projekt je financirala Evropska unija kako bi se ova generacija vunderkinda upoznala s novim ljudskim pravima zapostavljenih manjina, posebno onih individua koje su imale drugačiju seksualnu orijentaciju od one tradicionalno prihvaćene.
Prvo sam joj kupio kutu koju su sve djevojčice morale nositi u razredu, a što je simbolički, u duhu političke korektnosti, značilo ukidanje klasnih razlika među djecom; barem sam tako mislio, ali sam tek djelomično bio u pravu.
Nedugo zatim, sva ponosna, Mira mi je donijela sliku njenih drugara i drugarica iz razreda. Uzeo sam fotografiju i bude mi nešto čudno. Pogledao sam je pažljivije, kad ono, djevojčice i dječaci, svi su nosili kute. Upitao sam kćerku zbog čega svi nose žensku odjeću.
- To je radi historijske pravde, odvrati kao iz topa.
Bože, što je moje dijete pametno, pomislio sam. Koji rječnik, koja zrelost. Ja sam taj koji je postao đak, a ona učiteljica. Morao sam, međutim, to raščistiti do kraja, da se ne bih sramotio pred roditeljima njenih drugarica i drugara kada se nađemo na razrednom sastanku. A i htio sam ispričati sve što znam o tome mojim kolegicama i kolegama na poslu.
- Dobro, Miro, što znači to da je nošenje ženske odjeće, od strane dječaka, vezano za historiju?
Ona me začuđeno pogleda, vjerojatno se pitajući kako ja to ne znam.
- Tata! Ti si profesor i to dobro znaš, samo se sa mnom šališ!
I dalje sam šutio sa upitnim izrazom lica.
- U redu, reče, kad me već tjeraš da ti kažem ono što svi znaju. Kroz čitavu historiju žene su bile neravnopravne, podčinjene muškarcima, pa je red da se ta nepravda počne ispravljati. Neka i oni vide, makar simbolički, šta je nepravedna spolna dominacija. Zato moji drugari, iako nisu krivi za grijehe svojih predaka, sada nose kute.
Zinuo sam! Ovako sofisticirane rečenice ni studenti političkih nauka ne bi bili u stanju izgovoriti. NJena argumentacija je, međutim, bila nategnuta. Čemu li ih ova škola sve uči!
- Da li to znači, da ću i ja morati nositi suknju, upitao sam sarkastično?
Mira se, međutim, nije zbunila, i bilo je jasno da su joj u školi i o tome govorili.
- Evropska unija radi na tome, odgovorila je krajnje ozbiljno. Ubrzo će biti održan roditeljski sastanak u vezi s tim, a bilo bi dobro da muški roditelji nabave najneophodniju žensku garderobu i da na sastanku budu prikladno obučeni. Međutim, za prvi sastanak će se tolerirati i muška odjeća, a ne moraju se ni šminkati.“
Ako vas je ova pričica zabavila, pripremite se za nešto ozbiljnije.
„Nova ljudska prava“ u domenu seksualnosti znače pokušaj uništenja heteroseksualne civilizacije koja je do sada osiguravala reprodukciju i opstanak ljudske vrste. Čitav represivni aparat, posebno sudstvo i policija, potpomognuti ideologijom, stavljen je u funkciji ovih „prava“ koja promoviraju jalovu homoseksualnost. Da su ona bila primjenjivana sa istom agresivnošću kao danas, u ranoj fazi ljudske povijesti, danas ljudski rod ne bi postojao!
Insistiranje na ovim „pravima“, vrši se iz dva razloga:
-Prvi je politikantski i svodi se na traženje glasova za izbore među gej populacijom.
-Drugi je suštinski. Vulgarizirajući Frojda i svodeći njegovu misao na to da su seksualnost i njene orijentacije najvažnije za čovjekovu DRUŠTVENU, CIVILIZACIJSKU egzistenciju, homoseksualnosti se daje ravnopravno mjesto u historiji, kao jednom od temelja ljudske civilizacije!
Tragikomične konsekvence ovog stava su: „Po novim ljudskim pravima“, postoje dvije osnovne, potpuno ravnopravne civilizacije: heteroseksualna i homoseksualna.
Nakon što je ova monstruozna ideološka perverzija izvedena, sve ostalo je logično: istospolni brakovi (dvije tate i dvije mame), usvajanje djece od strane gej populacije, njihove parade ponosa, itd.
I da odmah bude jasno, pravo je svakoga da prakticira svoju seksualnu orijentaciju, i to nitko živ ne spori!
Najsmješnije u svemu je što u svakoj populaciji, ima maksimum 3% do 6% gejeva (tu su, naravno, uključeni homoseksualci, transvestiti, lezbijke, itd). A tako se ponašaju kao da je njih 90 i nešto posto, a da smo mi, heteroseksualci, manjina!
Pa onda njihove „parade ponosa“. Zbog čega su ponosni? Zato što iz svojih seksualnih kontakata ne mogu imati djecu?
Ne! Oni su ponosni zbog toga, kako tvrde, što predstavljaju „posebnu civilizaciju“, djeca duginih boja (pobrinuli su se za patetičnu simboliku), koja je, kažu, mnogo humanija od naše, heteroseksualne! Bilo bi smiješno, da nije tragično. Kako može jedna „civilizacija“ koja ne rezultira djecom biti humanija od dosadašnje, heteroseksualne?
Islam nije popustio pred politikantskim ucjenama „novih ljudskih prava“ u domenu seksualnosti. Vidjet ćemo što će biti sa pravoslavnom Srbijom. Ustvari, „možda to i nije važno“, samo da ne bude sankcija Rusiji!
NAPOMENA. Ovo će, odsada, biti temeljni tekst za razumijevanje „gej civilizacije“.
Izvor: Pravda
