Najnovije

TEROR SE NASTAVLJA: Kurti hapsi Srbe i otima hranu i lekove

Na nestašicu medicinske opreme mesecima ukazujemo Euleksu, Kforu, Unmiku, OEBS-u, ambasadama u Prištini, Kvinti, ali niko ne reaguje, upozorava Dragiša Milović.

Kosovska Mitrovica – Dok nestaju poslednje zalihe lekova i medicinskog materijala u Kliničko-bolničkom centru u Kosovskoj Mitrovici, ali i dok se sve više oseća nestašica raznih vrsta robe, naoružane formacije pod komandom Prištine juče su nastavile sa hapšenjima, a na njihovoj meti u Zvečanu našao se M. Š. Na taj način Albin Kurti je nastavio svoj teror koji svakodnevno sprovodi nad srpskim narodom. Preko prelaza Jarinje i dalje je nemoguće ući na Kosmet iz pravca centralne Srbije zbog odluke Prištine od 24. septembra i događaja u Banjskoj, a blokada svih prelaza za srpsku robu na snazi je čak od 14. juna. U oba smera za građane je na severu pre nekoliko dana otvoren samo prelaz Brnjak, ali na ulazu u oba smera čeka se najmanje sat vremena.

Za to vreme specijalne jedinice „kosovske policije” masovno patroliraju severom Kosmeta, gde presreću čak i vozila saniteta. Na sve to međunarodna zajednica ćuti, naročito od 24. septembra. Zabrana ulaza srpske robe najviše pogađa oko 500 pacijenata u KBC-u u Kosovskoj Mitrovici, gde je bolnička apoteka gotovo prazna, dok lekari već danima upozoravaju na neposrednu opasnost od humanitarne katastrofe. „Mi nemamo osnovne lekove, počevši od antibiotika do lekova za onkološke pacijente. Nemamo kiseonik, koji je potreban na svim odeljenjima, a oboleli od korone se već javljaju. Nemamo sanitetski materijal, za bebe u porodilištu nemamo be-se-že vakcine. Pitanje je i kako će ljudi koji godinama primaju vakcinu protiv gripa moći da je prime. Da li će i sada, kao i kada je bilo pitanje vakcina za kovid 19, a koje je Kurti zabranio da se dopreme na Kosmet, morati da idu u Rašku”, pita u izjavi za „Politiku” dr Dragiša Milović, zamenik direktora KBC-a u Kosovskoj Mitrovici.

Upozorava da je teror Kurtija neizdrživ. „U nedelju su specijalci Prištine na Brnjaku ponovo zaustavili i pretresali sanitetsko vozilo u kojem je bio pacijent lečen u Beogradu. To je 210. zaustavljanje naših vidno obeleženih vozila za poslednje dve godine, otkako je Kurti na vlasti. Vozača i tehničara su tretirali  kao kriminalce, držeći ka njima duge cevi, ne obazirući se na to da se u vozilu nalazi težak pacijent”, ističe Milović, uz napomenu da je naročito teška situacija kada je u pitanju hrana za bolesnike koji su na posebnom režimu ishrane, jer se ne može, na primer, hrana namenjena za obolelog na ušnom odeljenju podeliti dijabetičaru.

U bolnici su poslednje zalihe, napravljene kada je preko licencirane firme pored lekova stigao i infuzioni rastvor i sanitetski materijal, ali je veći problem s kiseonikom „jer nikada ne znate kada će kome da zatreba”. „Mislite li da se kiseonik može zameniti, kao što to radimo s nekim odgovarajućim lekovima, nađemo zamenu? Ali kako i čime da zamenite kiseonik? Na sve ovo mesecima ukazujemo Euleksu, Kforu, Unmiku, OEBS-u, kancelarijama ambasada u Prištini... Pišemo zemljama Kvinte, ali niko ne želi da reši ovaj gorući problem”, upozorava dr Milović, naglašavajući da je „situacija u KBC Kosovska Mitrovica jedinstvena u svetu, gde se čak i Svetska zdravstvena organizacija nijednom rečju nije oglasila da prekine ovu torturu nad nemoćnim i bolesnim življem”.

Da je situacija jako kritična i zbog nestašice prehrambene robe koja ima srpsku deklaraciju, za „Politiku” potvrđuje Zvezdan Mihajlović, ovlašćeni distributer beogradske štampe firme „Beokolp”, koja je registrovana u prištinskom sistemu. Ovaj privrednik doskora je imao diskont s prehrambenim proizvodima, pićima i ostalim potrepštinama, ali je „morao da zatvori usled skoro pa stalnih kriza u ovom delu Kosmeta”. Ono na čemu posebno Mihajlović potencira jeste podatak da je samo u poslednje dve godine od ukupno 400 privatnih radnji, preduzeća, ali i većih firmi – čak 200 zatvoreno. Od toga je najveći broj u periodu od maja meseca ove godine.

„Bili su to marketi, diskonti, male prodavnice, kiosci s prehrambenom i mešovitom robom. Usled krize koja ovde ne jenjava, usled zabrane robe sa srpskom deklaracijom koja ne može da uđe na teritoriju Kosmeta, a posebno otkako su kosovski inspektori krenuli u svojevrsnu raciju, mnogi privatnici su zakatančili radnje. Čak su i mnogi poznati ugostitelji zatvorili kafane i kafiće, jer kako da isplaćuju radnike kada dnevno ne mogu da zarade da kupe ni osnovno što im treba. A i ljudi su navikli na srpske proizvode, kojih tek samo u tragovima ima. Uglavnom je to hemija za kućne potrebe i sitnice koje baš i nisu neophodne za jedno domaćinstvo”, upozorava Mihajlović, čija firma „Beokolp” upošljava pet radnika, kojima je „iz starih zaliha uspeo da isplati tri plate, ali ne i septembarsku”.

Kako kaže, njegovih pet radnika s porodicama je na „belom hlebu”. „Hteo sam da pozajmim, da im isplatim i septembarsku platu, ali su oni odlučno odbili. Možete misliti kako je porodicama koje mesecima ne rade, koji su usled mera Prištine bili prinuđeni da zatvore radnje… Uzmite, recimo, jednu radnju koja je izdržavala vlasnika i njegovu porodicu. A gde su tu dobavljači robe i njihovu članovi porodice. Ili jedan ugostiteljski objekat koji ima vlasnika, on svoju porodicu, kuvare, konobare, čistačicu... Dolazimo do brojke da je više od deset hiljada ljudi gladno. Da su na ’belom hlebu’. Eto, to su mere prištinskog režima”, ogorčeno zaključuje Mihajlović. Na pitanje da li postoji šansa da se barem srpska štampa nekako dopremi na Kosovo i Metohiju, s obzirom na to da je firma u kosovskom registru, odrično odgovara. „I novine podležu merama Prištine”, ističe Mihajlović. 

Prištinske interventne jedinice terorišu na putu ka Banjskoj

Na severu Kosmeta i jučeranji dan je samo naizgled protekao mirno, ali je Srbe opet uznemirila vest da je uhapšen njihov sunarodnik iz Zvečana. Na Balabanu, u delu magistralnog puta koji vodi ka Banjskoj, i dalje su pripadnici interventne jedinice kosovske policije. Prelaz Jarinje je zatvoren, a mnogi koji bi u Rašku, za lekove, moraju da idu na Brnjak, što, recimo, žiteljima Leposavića predstavlja maltretiranje zbog dužeg puta, ali i zbog čekanja na prelazu. Do 24. juna, do kada su prelazi bili otvoreni, Leposavcima je bilo potrebno, bez zadržavanja na Jarinju, pola sata da stignu do Raške. Toliko je trajalo da prevale put u jednom pravcu u dužini od 29 kilometara, koliko ima do najbližeg grada u centralnoj Srbiji. Sada im je samo u jednom pravcu, preko Brnjaka, neophodno najmanje dva sata, jer moraju da zađu u zvečansku opštinu i dalje ka Zubinom Potoku i Novom Pazaru.

MILANOVIĆ PROTIV SANKCIJA SRBIJI: Poslao poruku Prištini

Izvor: Politika.rs

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA