Piše: DŽevad Galijašević
Još jedan bosanskohercegovački narodni heroj iz Drugog svjetskog rata je izgubio svoju ulicu – ulica i čikma Ranka Šipke danas se zovu Reisa Fehima Spahe, šestog reis-ul-uleme u vrijeme NDH.
Ulice 7. septembra, Prvomajska i Partizanska danas nose ime Sulejmana Pačariza Hodže, pukovnika Hrvatskih oružanih snaga i „junaka iz Hrvatskog Sandžaka“. Svoje ulice u Sarajevu danas imaju i Husein Đozo, koji je bio imam 28. regimente Handžar divizije. Nakon rata osuđen je na pet godina zatvora i na gubitak građanskih prava.
Ulica Muhameda efendije Pandže
Poznat prema tome što je bio jedini hodža u vrijeme tzv. NDH koji je učestvovao u ustaškoj povorci kroz Sarajevo, Muhamed efendija Pandža godinama je predsjedavao Merhametom, te je važio za velikog germanofila.
Autor je tekstova u kojima je hvalio Adolfa Hitlera i Antu Pavelića – vjerovao je da muslimanska omladina treba „slijediti put kojim su krenuli Hitler i Pavelić“.
Kada je u Sarajevo došao kontroverzni palestinski muftija El Husseini, agitovao je za uključivanje muslimana u 13. "ЅЅ" Handžar diviziju.
Sporni tekstovi, učenje dove za Hitlera i predvođenje jedne grupe muslimana u posjeti Anti Paveliću, bili su razlozi zbog kojih je osuđen na zatvorsku kaznu, a prema dostupnim informacijama iz zatvora je izašao 1952. godine.
Ulica Huseina Đoze
Husein Đozo, koji se školovao i u Egiptu, svakako je bio uticajan musliman tokom i nakon Drugog svjetskog rata. Iako je prema određenim izvorima Đozo tokom Drugog svjetskog rata, kao član Glavnog odbora El Hidaje, potpisao rezoluciju kojom se osuđuje ustaška politika, činjenica je da je Đozo 1943. godine dobrovoljno pristupio "ЅЅ" Handžar diviziji.
Pisao je pisma Henrihu Himleru u kojima je isticao spremnost brojnih vojnika da polože život za Adolfa Hitlera. Povremeno je služio kao divizijski imam, a bavio se prosvećivanjem trupa i obukom drugih imama.
Nakon rata je osuđen na pet godina zatvora i gubitak građanskih prava.
- Svojim radom je podigao moral u neprijateljskim jedinicama - isticalo se.
Ulica Sulejmana Pačariza Hodže
Tokom Drugog svjetskog rata, Sulejman Pačariz Hodža je pod svojim nadzorom držao područje Prijepolja u Sandžaku (Raška). Ovo područje prvo su okupirale ustaše i pripojile tzv. NDH.
Poznat kao beskrupulozan borac, Pačariz je formirao Muslimansku miliciju u Sandžaku, u okviru tzv. NDH.
Na početku je sa svojim ljudima vodio žestoke borbe sa četnicima, a nešto kasnije i s partizanima. Prema dostupnim informacijama, Pačariz je svoje borce naoružavao od tzv. NDH, ali i od Italijana. Zabilježeno je da su tokom jedne akcije napravili zločine i nad civilnim srpskim stanovništvom.Tokom cijelog rata sarađivao je s okupatorima, kako italijanskim fašističkim, tako i njemačkim nacističkim. Kada je postalo jasno da oni gube rat, pred partizanima se povukao ka zapadu i svoje jedinice stavio pod komandu zloglasnog ustaškog generala Vjekoslava Maksa Luburića, te je dobio čin pukovnika Hrvatskih oružanih snaga. Nije poznato da li je izveden na sud i osuđen na smrt ili je ubijen bez suđenja.
I Osman efendija Rastoder, koji je bio optužen za masakre nad civilima, osuđen je i pogubljen kao ratni zločinac. Među Sarajlijama je bilo i onih koji su, rizikujući vlastite živote, spašavali svoje komšije i prijatelje Jevreje. U Jad Vašemu, spomen-obilježju Holokausta, u Jerusalemu nalaze se ploče sa imenima 32 Sarajlija koji su dobili priznanje „Pravednici među nacijama“ za svoju hrabrost i suprotstavljanje mržnji i ubijanju. Od njih, samo Midhat Begić i porodica Korkut imaju svoje ulice u glanom gradu Bosne i Hercegovine.
Još jedan od njih, Enver Čolaković, rođen u Budimpešti, najpoznatiji je prema svom romanu „Legenda o Ali-paši“ iz 1944. godine. On je Drugi svjetski rat dočekao u Sarajevu. Međutim, nakon što su mu 1944. poginuli roditelji u bombardovanju Sarajeva, seli se u Zagreb.
Ulica Envera Čolakovića
Ono što je sporno u njegovom djelovanju jeste to što je prihvatio poziv ustaškog lidera Ante Pavelića da bude ataše za kulturu pri poslanstvu tzv. NDH u Mađarskoj. Dakle, bio je aktivni činovnik jedne fašističke tvorevine. Iz Budimpešte se vraća nakon što je slomljena pronacistička vlast u toj državi. Prethodno je bio glavni sekretar Glavnog odbora Matice hrvatske u Sarajevu. NJegov roman „Legenda o Ali-paši“ proglašen najboljim proznim djelom u tzv. NDH 1943. godine. Iako je prema dostupnim informacijama u socijalističkoj Jugoslaviji nekoliko puta privođen, nikada nije osuđen. Poslijeratna vlast je zabranila objavljivanje njegovih djela. Umro je 1976. od posljedica srčanog udara.
Nastaviće se…
Predhodne delove feljtona pročitajte OVDE.
Izvor: Pravda
