Najnovije

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ: Smisao Velikog posta

 

Piše: Vladimir Dimitrijević

ZAŠTO POST            

Put posta je put potrage za likom Božjim u nama. Mi nismo kao Adam pre grehopada: lik Božiji sijao je u njemu u svoj čistoti, lepoti i delotvornosti. Mi smo ljudi koji  su potomci palog Adama, i lik Božiji je u nama na različite načine i u različitoj meri zatamnjen, pa čak i sakriven grehom, dok je sličnost sa Gospodom izgubljena. Naš uzor u postu mora biti sveti čovek, koji je, pored toga što je sazdan po ikoni Božjoj, svojim podvigom postao veoma sličan Hristu: prepodoban – presličan. Lik Božji u nama se dejstvom blagodati Svetoga Duha čisti podvigom, postom, molitvom. Na taj način se približavamo Sinu Božje, koji je netvarna Prvoikona Boga Oca, nebeski Arhetip svakog od nas. I tako postajemo usvojeni sinovi i ćeri Božje kroz Gospoda našeg Isusa Hrista.

Prota Andrej Tkačov kaže:“Post je univerzalna pojava. Nigde u istoriji čovečanstva nećete naći ni jednu ozbiljnu kulturu, gde, radi viših ciljeva, najbolji ljudi nisu uzimali na sebe trud uzdržanja, privremenog ili stalnog. Nećete pronaći takvu kulturu gde bi se uznosila hvala prejedanju, lenjosti, ispraznosti, a da se pri tome dolazilo do velikih otkrića i dostignuća u oblasti duha.“

Sve religije, čak i paganske, poznaju neku vrstu posta kao moralno – asketske prakse. 

Zato Tkačov ističe:“LJudi dobrovoljno ulaze u lični post, ako daju zavete i prose od Boga nešto važno. Oni objavljuju kolektivni post, ako je „neprijatelj pred vratima“ i ako narodu preti ozbiljna opasnost. Sposobnost za uzdržanje u teškim situacijama je mera ozbiljnosti duše i njenog junaštva. Samo nam potrošačko društvo šapće na oba uha: „Iskoristi. Uživaj. Opusti se. Živi punim plućima“.

Upravo ovaj duh svedozvoljenosti, usredsređenosti na sebe, krajnjeg egoizma i težnje ka neprestanoj promeni zadovoljstava, i jeste truležni duh ovog sveta. Smatram da je to raznolikost duha antihristovog. Kada postimo, na neki način se izvlačimo iz vlasti ovog duha. U svakom slučaju možemo je izbeći. Zato je duh posta duh borbeni i blagorodni, a duh grehovne raslabljenosti je duh plebejski i duh robova. Uzdržani čovek je slobodan, a proždrljivac je rob. I bludnik je rob. I lenčuga je rob. Sloboda nije samo politička ili socijalna pojava. Sloboda je poklon svesnoj i razumnoj ličnosti od Boga.“

Jer, kako reče apostol Pavle, ko čini greh, rob je grehu.     

POST U HRIŠĆANSTVU                    

Naravno, hrišćanstvo, koje nije puka religija, nego Božje otkrovenje ljudima, oduvek zna za post koji oslobađa. Iako je hrišćanin dužan da se tokom celog svog života rukovodi načelima umerenosti i uzdržanja, ipak se, od najstarijih dana Crkve, među sledbenicima Hristovim praktikuju i posebni postovi. 

Postili su i Hristos i apostoli. Hristos je, posle krštenja na reci Jordanu, u pustinji postio četrdeset dana i noći ( Mt. 17,21 ), i rekao da se demonski rod izgoni samo molitvom i postom.(Mt.9,15) Svi sveci su bili podvižnici posta. Crkva je ustanovila višednevne postove kao pripremu za velike praznike: Božić, Vaskrs, dan Svetih Petra i Pavla, Uspenje Majke Božje. Posti se sredom ( tada je Juda izdao Hrista za novac ) i petkom ( tada je Juda predao Hrista bogoubilačkom Sinedrionu ), kao i na zimski i jesenji Krstovdan, Usekovanje glave Svetog Jovana Preteče, itd.

Post je privremeno uzdržanje od jake hrane ili  od hrane uopšte, a cilj mu je kroćenje tela i prilagođavanje telesnosti podvigu molitve, bogorazmišljanja, usredsređenja, pokajanja. On pomaže da se saseku fiziološke osnove grehovnih strasti, i da podvigom samosavladavanja nadilazimo čulne želje. Zato, kaže Sveti Fotije Veliki, nije dovoljan samo telesni post:„Post blagoprijatan Bogu je onaj koji podrazumeva, pored uzdržanja od hrane, i udaljenje od svakog greha, mržnje, zavisti, ogovaranja,neumesnih šala, praznoslovlja i drugih zala. Onoj koji posti samo telesno, ne trudeći se u vrlini liči na čoveka koji je sagradio lepu kuću, ali u njoj živi sa zmijama i skorpijama.“

Telesno je osnova za duhovno.

PUT SPASENJA

Sveti Oci su hvalili post kao suštinsko oruđe spasenja. Sveti Jefrem Sirin ga je poredio sa ognjenim kočijama koje nas uznose na nebo. Sveti Jovan Lestvičnik ga je nazvao čistotom molitve i čuvarem uma. Post sa rasuđivanjem je velika kuća za svaku vrlinu, govorio je Sveti Isaak Sirijski. Duhonosni oci su tvrdili da je starozavetnog Isava u ropstvo prodala proždrljivost, jer je predao svoje prvorodstvo za čanak sočiva, dok je bezdetna Ana, majka proroka Samuila, svoje dete dobila posle posta i molitve.         Post čoveka čini umerenim, trezvenim, stidljivim, ćutljivim, čednim. Post nas sprečava da potonemo u rasejanost, koju đavo koristi da bi nas otuđio od Boga. Prežderavanje čoveka čini površnim i surovim. Žderonja ne vidi pred sobom ni Boga ni bližnjega. Zato su Sveti Oci post nazivali lekom. Uzdržanje od mrsnih jela ima za cilj sticanje hrišćanskih vrlina – zato post mora biti praćen molitvom, pokajanjem, ispovešću, primanjem Svetih Tajni, inače je obična dijeta, korisna samo telesno, ali ne i duhovno. Ko se gordi kad posti, i smatra sebe boljim od drugih, takođe je promašio smisao posta, i ne može se nadati duhovnom napredovanju. Ko se svađa i prepire kad posti, ko zavidi i osuđuje, takođe teško greši jer je rečeno:“Jedi sve, samo nemoj da jedeš ljude“. 

POST I MILOSRĐE

Sveti Jovan Zlatousti opominje:“Kažeš da postiš. Uveri me u to svojim delima. A koja su to dela? Ako vidiš siromaha, udeli mu milostinju. Ako se nađeš sa neprijateljem svojim, izmiri se sa njim. Vidiš li na ulici neko lepo lice, odvrati svoj pogled od njega. Dakle, ne samo da postiš stomakom, već i očima i sluhom, i rukama i nogama i svim udovima tela. Ruke neka poste uzdržavajući se od svake gramzivosti i krađe. Noge neka poste tako što neće hoditi putevima greha. Oči neka poste tako što strasno neće posmatrati lepa lica niti u zavisti gledati na dobra drugih ljudi. Kažeš da ne jedeš meso. Ali, čuvaj se da ne gutaš pohotljivo očima ono što vidiš oko sebe. Posti i sluhom svojim ne slušajući ogovaranja i spletke. Ustima i jezikom svojim posti i uzdržavaj se od ružnih reči i šala. Kakva nam je korist ako ne jedemo meso i ribu, a ujedamo i proždiremo svoje bližnje.“

Post se, dakle, uvek sjedinjuje sa dobrim delima, naročito sa milostinjom.

SMISAO                            

Zbog svega navedenog, jedna crkvena pesma kaže da je post majka čednosti, razobličitelj greha, propovednik pokajanja i – proleće za dušu. Sveti Vasilije Veliki ističe:“Korist od posta ne ograničavaj samo na uzdržavanje od jela, zato što je istinski post udaljavanje od zlih dela. Post obuzdava slastoljublje i stomakougođanje. Međutim, on istovremeno oslobađa čoveka od tiranije duševnih strasti i rđavih pomisli. NJime se čisti čovekov um i uzvodi ka nebesima. Nemoguća je čista i sabrana molitva i sticanje bilo koje hrišćanske vrline bez duševnog i telesnog posta. Ipak, najvažniji cilj posta jeste da uz njegovu pomoć steknemo zajednicu sa živim Bogom. Bez duševne čistote koja se između ostalog postiže i redovnim postom ne moženo da se približimo Bogu i zadobijemo čistu molitvu, te tako postanemo zajedničari Božje blagodati.“    

Zajednica sa Bogom je, dakle, smisao posta.

Pročitajte OVDE novi autorski članak DŽevada Galijaševića

Izvor: Pravda

 

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA