Komisija Vrhovnog javnog tužilaštva objavila je izveštaj o nadzoru nad radom Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, na čijem čelu se nalazi glavni javni tužilac Nenad Stefanović. Među sedam predmeta obuhvaćenih nadzorom našao se i slučaj „Vista Rica“, u kojem je Komisija utvrdila niz propusta u postupanju beogradskog tužilaštva, uključujući izdavanje naloga za hapšenje i saslušanje osumnjičene iako tužilaštvo nije bilo nadležno za taj predmet, kao i nepostupanje po nalozima suda i višemesečno probijanje rokova.

Reč je o predmetu koji je pokrenut nakon krivične prijave koju je advokat Nemanja Aleksić, kao punomoćnik kompanije „Vista Rica“, podneo 14. januara 2026. godine protiv NN zaposlenih u Erste banci i Upravi za sprečavanje pranja novca. Prijava se odnosila na sumnje u zloupotrebu položaja odgovornog lica, odavanje poslovne i službene tajne, a predmet je dodeljen javnom tužiocu Aleksandru Miloševiću, rukovodiocu Posebnog odeljenja za suzbijanje korupcije Višeg javnog tužilaštva u Beogradu.

Postupajući po prijavi, Milošević je 16. januara zatražio od Narodne banke Srbije i Uprave za sprečavanje pranja novca prikupljanje potrebnih obaveštenja, između ostalog i informacija o tome ko je u Upravi bio zadužen za prikupljanje podataka o poslovanju fondova „Vista Rica“, da li je vršena provera njihovog poslovanja i kome je eventualno dostavljen izveštaj Uprave.

U odgovoru koji je Uprava za sprečavanje pranja novca dostavila tužilaštvu 9. februara navedeno je da je Erste banka 18. decembra 2024. prijavila sumnjive aktivnosti klijenta „Vista Rica“, uz sumnju da taj fond izbegava plaćanje poreza na dobit.

U izveštaju Uprave navedeno je da je Danijela Maletić, pomoćnica direktora zadužena za poslove Sektora za analitiku, odredila osobu koja će postupati po predmetu i sačiniti izveštaj o raspoloživim podacima. Konačni izveštaj sa dopunjenim podacima sačinjen je 20. januara 2025. godine i predat Maletić, nakon što je ona telefonom kontaktirala ovlašćeno lice Erste banke i zatražila dodatnu dokumentaciju.

Uprava je, međutim, u svom izveštaju navela da je Maletić prekršila propisani način postupanja jer je prikupljenim i obrađenim podacima, informacijama i dokumentacijom raspolagala bez znanja neposrednih rukovodilaca.

Tužilaštvo izdalo nalog za hapšenje iako nije bilo nadležno

U nastavku postupka, Višem javnom tužilaštvu u Beogradu dostavljen je izveštaj UKP od 12. februara 2026. godine o hapšenju Danijele Maletić, izvršenom po nalogu javnog tužioca Aleksandra Miloševića, zbog sumnje na krivično delo zloupotrebe službenog položaja.

Komisija Vrhovnog javnog tužilaštva utvrdila je da je Milošević u trenutku izdavanja naloga znao da je Maletić pomoćnica direktora Uprave za sprečavanje pranja novca, te da je morao znati da Više javno tužilaštvo u Beogradu, odnosno njegovo Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije, nije nadležno za postupanje u ovom predmetu.

Kako se navodi u izveštaju, za postupanje je bilo nadležno Javno tužilaštvo za organizovani kriminal, s obzirom na to da je Maletić na funkciju pomoćnice direktora Uprave postavljena odlukom Vlade Srbije.

Uprkos tome, Maletić je dovedena u prostorije Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i tamo saslušana. U zapisniku sa saslušanja konstatovano je da to tužilaštvo nije nadležno, ali da se saslušanje obavlja zbog hitnosti, budući da je osumnjičena zadržana, nakon čega bi trebalo da bude puštena, a predmet odmah upućen Javnom tužilaštvu za organizovani kriminal.

Međutim, predmet nije prosleđen tom tužilaštvu. Umesto toga, 18. februara 2026. godine dostavljen je Opštem odeljenju Višeg javnog tužilaštva u Beogradu. Kao obrazloženje navedeno je da je na osnovu informacija prikupljenih nakon saslušanja utvrđeno da radnje koje se stavljaju na teret Maletić nisu bile u okviru njenih ovlašćenja, niti su bile povezane sa poslovima za koje je bila zadužena, te da se u njima stiču elementi krivičnog dela iz Zakona o tajnosti podataka.

Komisija je ocenila da je javni tužilac Aleksandar Milošević, izdavanjem naloga za hapšenje i saslušanjem osumnjičene iako je znao da njegovo tužilaštvo nije nadležno, neopravdano onemogućavao postupanje Javnog tužilaštva za organizovani kriminal. Posebno je ukazano na to da predmet tom tužilaštvu nije prosleđen ni nakon što je u zapisniku o saslušanju izričito konstatovana njegova nadležnost.

Optužni predlog dva puta vraćan, tužilaštvo nije postupilo po nalozima suda

Nakon što je predmet prešao u Opšte odeljenje Višeg javnog tužilaštva, javni tužilac Zoran Nikolov podneo je 27. februara 2026. godine Višem sudu u Beogradu optužni predlog protiv Danijele Maletić i Milunke Savić, zaposlene u Erste banci, zbog krivičnog dela odavanja tajnih podataka.

Maletić je optužena da je tokom 2025. godine neovlašćeno saopštila i predala novinaru nedeljnika Radar podatke do kojih je došla kao pomoćnica direktora Uprave za sprečavanje pranja novca, a koji su imali oznaku „POVERLjIVO“. Reč je o podacima koje je Erste banka dostavila Upravi, a koji su se odnosili na promet po računima investicionih fondova „Vista Rica“, uključujući informacije iz kojih se mogu utvrditi identitet investitora i visina njihovih uloga.

Prema optužnom predlogu, ti podaci objavljeni su u tekstovima nedeljnika Radar, u kojima su navedena imena investitora i iznosi njihovih uplata u devizni i dinarski fond. Milunka Savić, zaposlena u Erste banci kao šefica Odeljenja kontrole za sprečavanje pranja novca, sankcija i embarga, tereti se da je Maletić pomogla tako što joj je dostavila podatke bez pisanog i formalizovanog zahteva Uprave.

Viši sud u Beogradu vratio je optužni predlog tužilaštvu 27. aprila 2026. godine zbog uočenih nedostataka i naložio da ga u roku od tri dana uredi. Nakon što je tužilaštvo 4. maja dostavilo novi optužni predlog, sud ga je 12. juna ponovo vratio, ovog puta uz nalog da tužilaštvo u roku od 30 dana preduzme dodatne dokazne radnje kako bi se bolje razjasnile okolnosti slučaja i ispitala osnovanost optužnog akta.

Više javno tužilaštvo u Beogradu nije postupilo po nalogu suda i nije preduzelo sve tražene dokazne radnje. Umesto toga, u više navrata tražilo je produženje roka – 10. jula, 17. avgusta i 22. septembra 2026. godine.

Kao razloge za nepostupanje tužilaštvo je navodilo godišnji odmor, veliki broj pritvorskih predmeta i potrebu za preduzimanjem više dokaznih radnji po nalogu suda.

U spisima predmeta nalazi se i dopis od 22. oktobra 2026. godine, koji je potpisao tužilac Zoran Nikolov i uputio Višem sudu, ali koji sudu nije poslat. Iz njegove sadržine proizilazi da je tužilaštvo ponovo tražilo produženje roka za preduzimanje dokaznih radnji.

Komisija je utvrdila da je Viši sud poslednji put dozvolio produženje roka 23. septembra, te da je taj rok istekao 23. oktobra 2026. godine, a da Više javno tužilaštvo nije postupilo po nalogu suda. Takođe, u spisima nema dokaza da je o razlozima propuštanja roka obavešten neposredno viši javni tužilac, kako je propisano Zakonikom o krivičnom postupku.

U zaključku izveštaja Komisija ocenjuje da je postupanje javnih tužilaca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu u ovom slučaju bilo „suštinski nepravično“, jer se svesno odlaže i onemogućava donošenje sudske odluke.

Kako se navodi, takvim postupanjem prekršeno je pravo okrivljenih na suđenje u razumnom roku, garantovano članom 32 Ustava Srbije, ali i načelo nepristrasnosti iz Zakona o javnom tužilaštvu.

Komisija smatra da opisano postupanje predstavlja neopravdano neizrađivanje javnotužilačke odluke u propisanom roku i ukazuje na kršenje načela nepristrasnosti, čime se ugrožava i poverenje građana u javno tužilaštvo. U izveštaju se navodi da takve radnje imaju zakonska obeležja disciplinskog prekršaja iz člana 115. stav 1. tačke 1 i 11 Zakona o javnom tužilaštvu.

Izvor: Nova.rs