Turski predsjednik, Redžep Tajip Erdogan, javno je ispoljio nezadovoljstvo politikom Sjedinjenih Država na Bliskom istoku, konkretno u pogledu američke saradnje sa Kurdima. U tom kontekstu Erdogan je svojim američkim prijateljima otvoreno poručio da mogu da biraju između Turske i saradnje sa kurdskom Partijom demokratske unije (PYD). Sjedinjene Države Erdogan je direktno prozvao: „Kako da vam vjerujemo? Da li sam ja vaš partner ili su to teroristi PYD i Radničke partije Kurdistana (PKK)? Iza Erdoganovih optužbi na račun Amerikanaca da su u regionu napravili „bazen krvi“ krije se zebnja da se američki projekat, koji je vjerovatno procurio iz Pentagona, ne sprovede u djelo. Piše: Predrag Ćeranić
Naime, američki stratezi nactali su novu mapu Bliskog istoka, koja se nalazi u Pentagonu, i čeka novog američkog predsjednika. Novi Bliski istok izgleda sasvim drugačije u odnosu na prethodni, jer se tri države ne mogu prepoznati, a nastaju i nove. Naime, teritorija Sirije bi bila podijeljena na alavitski dio, koji bi obuhvatao priobalni mediteranski pojas i Damask, odnosno teritoriju koja je pod faktičkom kontrolom snaga Bašara el Asada. Država sunita bi proizašla iz sadašnje, po zlu glasu poznate, Islamske države, dok bi državu na teritoriji Sirije, ali i Iraka, izgradili i Kurdi. To i jeste ono što najviše muči turskog predsjednika. Ako se sve bude odvijalo prema američkom planu, cijepanja teritorije ne bi bila pošteđena ni Saudijska Arabija. Na njen račun profitirao bi Jordan, koji se smatra za najodanijeg američkog saveznika u regionu, i opšti utisak je da kao takav, Jordan zaslužuje nagradu. Veliki Jordan, kako ga već nazivaju, proširio bi se u dubinu saudijske teritorije, obuhvatio gradove Tabuk i Duba, i zahvatio širok pojas uz Crveno more. Sveti islamski gradovi Meka i Medina imali bi poseban, eksteritorijalan status. Drugačije bi izgledao i sadašnji Irak. Američki pragmatizam Erdoganu je poznat. Konačno, odnosi između Turske i Sjedinjenih Država prolazili su kroz različite faze, od potpunog udaljavanja do ekstremne političke bliskosti. Ni ruski suhoj turski lovci nisu oborili bez prethodnog Erdoganovog dogovora sa političkim mentorom, koji nakon oštrog ruskog odgovora nije reagovao kako se očekivalo. Sve uočljivija američka namjera da Kurdima stvori državu kod Erdogana ostavlja utisak da je odigrao ulogu „korisnog idiota“ i stoga je njegov, javno ispoljeni bijes, razumljiv. Kako će se stvari odvijati, ostaje da vidimo. Konačno, radi se samo o američkom planu, a svoje treba da kažu i Rusi, uz čiju podršku Asad neprestano širi teritoriju koju kontroliše. Erdoganova nervoza je sve veća. Turska gomila vojsku uz sirijsku granicu, kako bi stvorila tzv. tampon zonu, odnosno da bi turska vojska zaposjela teritorije koje u Siriji kontrolišu Kurdi. Damask i Moskva su izrekli upozorenje da će se prelazak turskih trupa preko granice smatrati činom agresije. Koliko će neootomanske ambicije, koje Erdogan pokazuje ne samo na Bliskom istoku već i na Balkanu, koštati Tursku, teško je predvidjeti.
Pročitajte još:Dve decenije Malog Zejtinlika u jezivoj tišini (1996-2016)RUSKA ZVER LOMI DŽIHADISTE: Zastrašujuća moć tenka T-90, vodi Asadove trupe u pobedu! (VIDEO)
Izvor: Pravda