Piše: Sibin
Usred ciče zime, ljute smrzlice i raspojasane vjetrine od stotinu i kusur na sat, na Balkanu počelo proljeće, u znaku borbe protiv „odnarođenih“ vlasti, onih što predstavljaju najgore sisteme, sa postkomunističkom sviješću koja se žestoko nafurala na zlo poznato svijetu pod firmom neokapitalizam.
Šef države, uz više nego napadne grimase obrvama i usnama, veli nešto u stilu: slaba konkurencija u opoziciji baš me žestoko nervira, budući da zahvaljujući njoj slabi razvoj demokratizacije, neophodan društvu i državi izmrcvarenoj tranzicijom.
Iz toga, u stvari, poručuje – ne bih ja vladao, preko glave mi je te rabote, samo sam zbog vaše aljkavosti i manjka kompetentnosti, naprosto, primoran na prihvatanje uloge predsjednika. (To je uvijek u DPS-u tako, sjetimo se samo Filipa tromandatnog, koji je bio – ucijenjen na vlast!)
Međutim, po pravilu, on brka lončiće, jer se ovog puta građani ne bore samo protiv njega – koji je odavno politička prošlost sa tragovima odveć šuplje priče – već i sistema koji je izokrenuo vrijednosti i nametnuo jedan način života dibidus pogrešan, u kome je sve pitanje funkcije, statusa, političkog opredjeljenja, i drugog sranja kojeg izostavljamo ispisivati.
Evropa, ta prepredena stara kurva, po običaju sa distance, poziva na dijalog i rješavanje političke krize – za koju Dule veli da ne postoji, izuzev nekih nesuglasica, stanje je nikad bolje – koja se mora adresirati određenim institucijama.
Kojim? Katnić spec. tužilac čvrsto drži da je sve po zakonu, da nigdje nema mjesta famoznim aferama, da je sva ta stori podmetanje klipova malenoj CG na velikom putu EU integrejšn.
Tako kad uzmeš da ga iz dokonluka izanaliziraš, ispada da tip radi na naplatnoj rampi ispred nekog parkinga koji je poperen pred nekim motelom…
Štono reko komšo, „ne ide mu u glavu“ šta ga to i na koji način pita Nikola Marković, opkolovši ga dokumentima, ukrštenim riječima i činjenicama, koje Milivoje K. ne tretira kao istinu, tanano predosjećajući u metodi ispitivanja izvjesnu strategiju koja, opet, neće moći proći kod njega tajnovidca. I potencijalnog pravnog genijalca…
Dakle, ono što je važno jeste da je ustao Beograd, Podgorica, Banja Luka i Tirana. Narod ujedinjuje nezadovoljstvo i nemaština! Više je nego isprovociran transparentnim nedostatkom vladavine prava, demokratijom na papiru, korupcionaškom umreženošću i lažima u svim formama koje kreiraju represivnu realnost u kojoj životarimo.
U međuvremenu, politikanstvo sa bučnim porukama da se državnost mora pošto poto spasiti, dodatno nakapava sirće na bijes koji u borbi za slobodu, osvaja Ulicu – prostor na kome smo svi jednaki i za jedno.
(Potrebno je srušiti postojeći sistem, kako bi se na temeljima radikalnog drukčijeg & novog, podigle one politike koje će imati rok trajanja kojeg propisuje princip demokratije. Nema više da funkcionerima dupe omatori u nakremanim, privilegovanim i visoookim foteljama!)
Kako vlast strategijom pokriva nerad, pogledajte OVDE.
Izvor: IN4S
