Piše: Emil Vlajki
Nakon sastanka Savjeta sigurnosti UN gdje je škartiran Visoki predstavnik za BiH, i gdje je Dodik doživio neviđen trijumf, mnogi plaču, urlaju od bola: Bošnjaci širom svijeta, Ameri, Brisel, od jada što ni u čemu ne učestvuje, i takozvana opozicija Dodiku. Rasplakao se i Šmit, nesuđeni Visoki predstavnik, zajedno sa članovima Savjeta za implementaciju mira. Svi su toliko utučeni da više ne reagiraju ni na što. Ne usuđuju se čak ni zaspati jer im se u snu pojavljuje strašni, neuništivi Dodik. Gazi ih, skače po njima i tjera ih da pjevaju, zajedno s njim i sa harmonikašem, 'Romaniju' i 'Rodila me majka Srpkinja'. To se sve dešava usred bošnjačkog Sarajeva, u zgradi Predsjedništva BiH koja je dobila službeni naziv MILORAD, a iznad ulaznih vrata, vide se velike slike Putina, Dodika i Lavrova.
Nakon ovih dramatičnih događanja koji su promijenili povijest čovječanstva, naprofesionalnija televizija na svijetu, CNN, odmah je nazvala Dodika preko Skajpa.
-Mister Dodik, mi CNN, Hau a ju?
-Hau a ju, što mu to znači? Nikad prevodioca kad mi treba. A, da, to je onaj indijanski pozdrav HAUG. Ja gud.
-I mi gud. Mi kratko intervju vas. Pliz.
-Može. Volim gledati Amere na koljenima.
-Vi u Beograd ili Banjo Luko?
-Pa svratio nakratko do Banja Luke. Gradi mi se neka vila, pa nadgledam radove.
-Vi pobijedilo čitav svijet, kako?
-Normalno. Ja sam Srbin. Ja i Đoković ne znamo za poraze. I koronu sam pobijedio.
-Što daje vam toliko snago?
-Moj narod, uvijek je uz mene.
-Osim onaj u Banjo Luko.
-Svatko ima pravo na grešku.
-Kako koment što Bošnjaci u očaj nakon sjednica UN?
-Tako im i treba kad se sa mnom kače.
-Da li vam žao opozicija?
-Neće više biti opozicije u mojoj republici. Svi će preći u moju stranku.
-Kad vi odcijepiti?
-To je već urađeno, samo što to još nisam objavio.
-Sada vi predsjednik ničega. Kad ponovo postati predsjednik?
-Nakon izbora bit ću predsjednik Republike, predsjednik vlade, predsjednik parlamenta i predsjednik predsjedništva BiH. U mojoj republici samo ću ja moći biti predsjednik svih važnih funkcija i nitko drugi.
-Vanderful. Vi prava srpski vladar. Tenk ju mister Dodik. Mi biti u veza.
-Zanimljivo! Misle da sam tenk. Pa i jesam, samo onaj ruski.
Sa semaforskog ekrana nestaje Skajp i pojavljuju se prijašnji rezultati. Dodik, sa izrazom sreće na licu, nastavlja cupkati u mjestu kad zazvoni mobitel. Upali telefon, kad ono na vajberu Vučić.
-Zdravo prišo, kako si?
-Pa ne baš najbolje. Imam toliko državničkih briga, tako moram raditi dvadeset osam sati dnevno. Teško je boriti se za moj narod. Diže oči put neba. Nego da ti čestitam na pobjedi u UN.
-Još nemoj. Čestitaćemo jedno drugom kada se Srpska ujedini sa Srbijom. Prvo povrat nadležnosti, pa odvajanje od BiH i prisajedinjenje.
-Da Bože!
-Bog nema veze sa ovim, samo Milorad Dodik. Pretpostavljam, da ćeš još uvijek biti predsjednik Srbije kad se to desi. Nego, što si me zvao?
-Imam jedan problem koji ni Veber ne bi uspio rešiti. A i ja sam bio najbolji student na pravu, pa ne ide.
-Reci.
-Nazvala me Kvinta, ustvari Bajden lično. Rekao mi je da se slaže s tim da ne priznam Kosovo. Samo, ne smijem se usprotiviti njegovom ulasku u UN. Za uzvrat, bićemo odmah primljeni u UN, a Srbi dole će dobiti Zajednicu srpskih opština.
-Hm, nije loša ideja, pošto će se naše dvije zemlje stopiti. Što ćeš sa svojom javnošću?
-Narod je umoran od svega. Tu je i korona, pa ekonomska kriza, buke će biti tri dana po portalima, a ljudi kad čuju da ćemo u Evropu, shvatit će da je to najbolje rešenje.
-U čemu je onda problem?
-U Rusima. Mogli bi staviti veto na ulazak Kosova u UN. A pošto si ti na 'per tu' s njima, reci im da ne prave probleme.
-Dobro, razgovaraću s Putinom ovog mjeseca. Mislim da će pristati. Čao.
Dodik gasi telefon. Lice mu je i dalje radosno. Uzima košarkašku loptu i pokuša sa pola terena pogoditi obruč. Uspijeva iz prve. Tada primjećuje dvije osobe koje se približavaju stadionu. Idu oprezno i stalno se osvrću, kao da se kriju od nekoga. Prepoznaje čelnike opozicije, Šarovića i Borenovića. Još su mi i oni trebali, kaže sam sebi. Bježi sa stadiona.
KRAJ
Ostale kolumne Emila Vlajkija pročitajte OVDE.
Izvor: Pravda
