Piše: Emil Vlajki
Utorak, 18. siječanj, 2022.
Nekada
Proljeće je, 2011. godine. Potpredsjednik sam Republike Srpske. Dodik, predsjednik, ulazi u moj kabinet i pita me hoću li ga u Narodnoj skupštini RS podržati kada bude predložio referendum o prestanku rada ovakvog Suda i Tužilaštva BiH. Odgovorio sam potvrdno, jer sam tako i mislio.
SLIKA PRVA. Na Skupštini sam uzeo riječ i obrazložio moje razloge za prihvat referenduma. Silazim sa bine, Dodik se diže i grli me. Skupština jednoglasno prihvaća Dodikovu inicijativu. Mediji pišu:
BANJALUKA - Potpredsjednik Republike Srpske /RS/ Emil Vlajki smatra da visoki predstavnik u BiH Valentin Incko neće upotrijebiti bonska ovlaštenja za ukidanjem odluke Narodne skupštine RS o referendumu, kako je tu mogućnost najavio jedan o članova Savjeta za provođenje mira /PIK/.
SLIKA DRUGA. Par dana nakon toga, netko iz OHR-a naziva Dodika i kaže mu da će biti smijenjen ukoliko se odluka o referendumu ne povuče. Nakon mjesec dana, ponovo Skupština, sa Dodikovim prijedlogom da se odluka o referendumu poništi. Ponovo uzimam riječ. Kažem kako sam naučni radnika ne politikant niti lutka na dugmad. Ne mogu negirati ono što sam prije mjesec dana tvrdio. Predlažem da Skupština razmisli i da u jesen o tome ponovo raspravljamo. Silazim sa govornice. Sjedimo sami u prvom redu. Dodik okreće glavu od mene, uzima svoje materijale i napušta ljutito skupštinsku salu. Nekoliko mjeseci ne komuniciramo. Iz vlade počinju, preko medija, napadi na mene (vidi moju knjigu Druga Judina Izdaja). Opozicija se smatra izdanom, a ja smatram da se ovakva sramota više nikada neće ponoviti..
Sada
Gledam jučerašnju Dodikovu konferenciju za štampu. Nije ni sjena onog čovjeka koji je posljednjih mjeseci svojom retorikom o povratu nadležnosti digao Zapad na noge. Više ne govori o tome. Pokušava dati utisak nekog ponosa, ali ne ide mu. Iako, naizgled, nema nikakve veze, povezujem sudbinu Đokovića s njegovom. Dvojica Srbina koja su se, u istom vremenskom razdoblju, pokušali suprotstaviti „međunarodnoj zajednici“, nastradali su. Ona ih je obojicu ponizila i uništila im karijere. Jer sa Đokovićevom sportskom karijerom je, suštinski, gotovo, a i Dodik je psihološki uništen. Naravno, čuda su uvijek moguća, ali ne u SAD-NATO-Brisel svijetu. Za Dodika znam što se desilo i o tome sam u par navrata, u svojim kolumnama pisao. Nije zgoreg da ponovim. O tome je već pisano prije mene. Amerikanac Daniel Server, profesor međunarodnog prava i poznati srbomrzac, „savjetuje“:
“Međunarodno vojno prisustvo, EUFOR, moglo bi rasporediti trupe u vitalni grad na sjeveroistoku, Brčko, dok bi Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD tamo rasporedili NATO trupe, kako bi spriječili bilo kakve pokušaje Sarajeva ili Banja Luke da ga zauzmu. Želite ostaviti dojam?
Stotine Britanaca i Amerikanaca mogli bi stići u padobranima izvan Banja Luke, u sklopu NATO vježbe”, predlaže ekspert.
(The international military presence, EUFOR, could move troops to the vital northeast town of Brcko while the UK and US deploy NATO troops there, to prevent any effort by either Sarajevo or Banja Luka to seize it. Want to make an impression? The British and Americans could arrive in the hundreds by parachute outside Banja Luka, in a NATO training exercise.)
Po mom mišljenju, Dodiku je iz Srbije rečeno da se sprema NATO okupacija Republike Srpske, a SAD i Britanci komandiraju vojnim dijelom te organizacije. Padobranci će zauzeti Banja Luku i zatvoriti člana Predsjedništva BiH iz ovog entiteta, a možda bude ubijen tijekom akcije. Rusi ga neće spašavati. Dodikova porodica će, također, biti uništena. Ako Dodik prestane sa svojom retorikom i vrati se u institucije, nitko ga neće dirati. U javnosti je to predstavljeno: treba smiriti situaciju, a Srpska će dobiti i neke pare. A trebalo bi i da prihvati Stanivukovića, gradonačelnika Banja Luke, kao političkog partnera.
Da je ovo što govorim točno, potvrđuje i Dodikova nevjerojatna i očajnička tvrdnja na jučerašnjoj konferenciji za štampu koja se dade rezimirati na slijedeće:
ESKOBAR, AMERIČKI IZASLANIK, IMA MOĆ DA ME DADE UBITI!
(„“Poznajem Escobara lično i mislim da on ima potencijal da naredi da se neko likvidira. Ne bi me to čudilo”).
Pošto je aluzija jasna, na pitanje jednog novinara da li o tome ima ikakve indikacije (da ga Eskobar može i želi likvidirati), potvrđuje to isto.
Ja sam u kolumni „Eskobar i likvidacija Dodika“, 10. studenog 2021., profetski napisao:
„Mnogi naivno misle kako je Escobar, američki izaslanik, došao u BiH kako bi smanjio postojeće napetosti i kroz razgovore pokušao pronaći rješenje koje bi sve učinilo sretnima ili barem nesretnima. To je jednako vjerojatno kao da je vuk pao u tor i ne bi zaklao nijednu ovcu. Oni koji poznaju povijest američke intervencije također znaju da takvi "mirni" posjeti rezultiraju još težom situacijom. Ove „mirovne snage“ dolaze politički eliminirati one koji su protivnici "američkih nacionalnih interesa", obećavajući da im se ništa neće dogoditi ako prihvate ono što im se nudi. Karadžić i Milošević to su povjerovali i našli se u zatvoru.“
U tom smislu, osobno ne vjerujem da će Dodik imati šansu da učestvuje u slijedećim izborima. Ako na Zapadu budu smatrali da im Dodik više nije koristan, uništit će ga.
Od sada, Republika Srpska će se postepeno gasiti dok ne postane dio NATO-a i „slobodnog svijeta“. Pljačka i ponižavanje naroda će se nastaviti, samo sa drugom postavom.
Povijest se ponavlja, rekao bi Hegel, a Niče je govorio o vječitom vraćanju istog.
U proljeće 2011. godine sam vjerovao da će Vožd prestati da bude proturječan a, eto, ponovilo se. Zato sebi savjetujem da se, iako direktno u tome ne učestvujem, definitivno ostavim politike jer za to, očito, nemam nikakvog talenta, i da nastavim pisati romane i pripovijetke; tamo, barem, mogu maštati do mile volje. Što se tiče politički aktivnih osoba Dodikovog tipa koji su revolucionarno raspoloženi, ponovio bih onu narodnu: „Ne vadi mač iz korica ako ga ne misliš upotrijebiti“.
Predhodne tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
