Mihailo Knežević je Srbin, rođen 1953. u Ličkoj Jesenici kod Ogulina. NJagovo otac je bio pružni radnik koji je zaposlen u "Jugoslavenskim Željeznicama" te su se često selili. Gimnaziju je završio u Beogradu i nastavio tu i Vojnu akademiju. Služba ga je raspoređivala uglavnim na teriritoriju SR Hrvatske.
Tokom Drugog svjetskog rata Mihailov deda, čije ime on nosi je u leto 1941. kidnapovan od oružanih snaga NDH i odveden u sistem koncentracionog logora: Gospić-Jadovno-Pag.
U druoj polovini osamdesetih godina Mihailo je imao radno mesto u Zagrebu gde je obavjljao zadatke za sigurnosno-obavještajno odeljenje Jugoslavenske Narodne Armije. Po činu je tada bio major, a njegov
pretpostavljeni je bio pukovnik Boško Kelečević.
Pratite Jutjub kanal portala Pravda na kome emisije vodi Igor Marinković https://t.co/zpsfQELH7c
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) May 16, 2023
U Virovitici Knežević je bio zadužen na subijanju šiptarskog iredentizma i neprijateljske propagande, jer su albanski vojnici sa prostora Kosova i Metohije često tu dobijali radovno odsluženje vojnog roka. Oni su izazivali probleme kako bi vještački pravili tenzije, a
njima je to značio napredak u hijerarhiji paralelnih vlasti u Prištini.
Sredinom juna 1989. godine u Zagrebu u prostorijama NK "Borac" se tajno osniva Hrvatska Demokratska Zajednica. Tada je u Jugoslaviji još na snazi bio jednopartijski sistem. Franjo Tuđman je bio izabran za
lidera HDZ. On je vrlo dobro poznavao mentalitet i svijest hrvatskog naroda. Sjedinio je Levicu, Desnicu i Crkvu. O njemu je Knežević imao poseban dosije formiran još 1985. godine, kada je sam Tuđman često odlazio van zemlje i imao susrete sa prvacima hrvatske (ustaške) emigracije, kao i agetnima stranih bezbedonosnih službi.
U februaru 1990. HDZ ima zvanično osnivački skup u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski", gde su izgovarane reči koje su decenijama bile zabranjene, odnosno pokazivane su simpatije prema NDH.
Na izborima u SR Hrvatskoj pobjeđuje Tuđman i HDZ, te u maju 1990. se formira nova vlast. Ovo je značilo da preuzimaju i postavljaju svoje ljude u policiju, Tužilašvo, medije, javne i komunale službe i sl.
Mnoštvo Srba i nehrvatskih kadrova je penzionisano ili udaljeno iz svih tih službi, a postavljeni su proustaški likovi spremni na radikalne poteze.
Već u leto 1990. dolazi do porasta tenzija između Hrvata i Srba, dok hrvatska Vlada pravi planove o ilegalnom naoružavanju kako bi stvorila (para)vojsku. Tu akciju je vodio Martin Špegelj, general JNA. U
javnosti je ovo poznato kao "Operacija Štit". NJu su pratili iskusni agenti KOS JNA, gđe je i Knežević učestvovao u snimanju frapantnih detalja koje su izazvale šok u najvišem vojnom i političkom rukovodstvu SFRJ. Ovđe je kapetan Vladimir Jagar odradio veliki deo posla i razotkrio Špegeljove monstruozne planove obračuna sa JNA i Srbima.
Grupa specijlaca "Kobre" su došli u SR Hrvatsku iz Beograda i pohapsili desetine vinovnika krivičnog đela: ilegalnog naoružavanja i rušenja ustavnog poretka. Virovitička grupa je sprovedena u vojno-istražni zatvor u zagrebačkoj Gajevoj ulici, gde su procesuirani i osuđeni na višegodišnje kazne zatvora. U to vreme vrhuška HDZ organizuje svakodnevne demonstracije ispred VIZ "Gajeva", što je rezultovalo da Virovitička grupa bude puštena na slobodu u maju 1991. godine.
Očajnički potez je bio puštanje filma o Špegelju na TV Beograd 25. januara 1991. gde se računalo na savjest i opomenu svim građanima Jugoslavije. Međutim, kod Hrvata je to izazvalo suprotan efekat.
Nazvano je to propagandom i lažima, dok su antisrpska i antijugoslavenska kampanja samo nastavljeni.
Oficir KOS Mihailo Knežević je bio prisutan i u Pakracu početkom marta 1991. kada su hrvatske specijalne snage okupirale jugozapadne delove Slavonije, pod izgovorom "četničke pobune". Zapravo cilj je bio zastrašiti srbski živalj koji tu obitava stoljećima. On je video da neko namerno pravi problem i da su ljudi uplašeni. Nije u tom momentu znao ni ko, ni sa kakvim krajnjim ciljem.
Krajem maja 1991. na stadionu u Kranjačićevoj ulici je postrojena prva brigada tkz. Zbora Narodne Garde. Major Knežević je prisustvovao tom događaju i komentarisao svom pretpostavljenom: "Ovo je nova vojska u
našoj avliji. Dve neće moći... jedna će morati otići".
U Zagrebu je 25. juna 1991. proglašena nezavisnost SR Hrvatske od Jugoslavije. Isti dan je to urađeno i u LJubljani od slovnačkih separatista. Savezna Vlada daje nalog Generalštabu JNA da u Sloveniji ukloni sve natpise o tamošnjoj republici kao nezavisnoj.
Hrvatski paravojnici su krenuli u septembru 1991. da napadaju kasarne i karaule JNA tražeći da im se predaju. Mnogi to nisu prihvatili i dolazilo je do puškaranja. Oficir Knežević je u zagrebačkoj kasarni "Maršal Tito" ostao zarobljen sve do 2. decembra (80 dana) kada je sporazumom Beograda i Zagreba došlo do povlačenja te jedinice u Sarajevo. Dok su bili pod blokadom svašta mu je prolazilo kroz glavu.
O svim događanjima teških vremena i rasturanja Jugoslavije on je vodio dnevnik koji je 2009. godine objavio kao knjigu pod naslovom "Rat u Hrvatskoj iz pera obaveštajca".
Izvor: Pravda
