Ruska vojna strategija u Ukrajini ulazi u fazu u kojoj bi odlučujući faktor mogao postati opstanak energetskog, industrijskog i transportnog sistema zemlje, a ne samo pomeranje linija fronta.

Dosadašnja vojna dejstva bila su prvenstveno usmerena na iscrpljivanje ukrajinskih snaga i postepeno zauzimanje teritorije. Međutim, sve veća pažnja posvećuje se infrastrukturi koja omogućava funkcionisanje države i snabdevanje jedinica na frontu.

Takav razvoj događaja otvara pitanje koliko dugo Ukrajina može da održava vojni i civilni sistem u uslovima ozbiljnih energetskih poremećaja.

Bivši američki obaveštajac i vojni analitičar Skot Riter izneo je u razgovoru sa sudijom Endruom Napolitanom 9. oktobra 2026. godine procenu da je Moskva započela stratešku vazdušnu kampanju čiji je cilj onesposobljavanje ključnih ukrajinskih kapaciteta. Prema njegovom tumačenju, upravo bi ova promena mogla da bude odlučujuća za ishod sukoba.

Jedan od najvažnijih elemenata takve strategije jeste prekid ekonomskih aktivnosti koje Ukrajini omogućavaju da nastavi rat. On tvrdi da su crnomorske luke zatvorene za normalan transport robe i da je proizvodnja čelika praktično obustavljena. Time se, prema njegovoj proceni, smanjuju prihodi, ograničava industrijska proizvodnja i povećava zavisnost države od spoljne pomoći.

Posebna pažnja usmerena je na proizvodnju ukrajinskog raketnog naoružanja. Kao primer navodi kompaniju Fire Point, čija je predstavnica govorila o lansiranju prvih pet do sedam raketa prema Rusiji i planovima za povećanje proizvodnje. Riter tvrdi da su te rakete presretnute, a da su ruske snage potom izvele udare na proizvodne kapacitete povezane sa njihovom izradom.

Ukoliko bi takvi udari dugoročno ograničili domaću proizvodnju raketa i dronova, Ukrajina bi morala još više da se oslanja na isporuke iz inostranstva. Problem bi, međutim, mogao postati znatno ozbiljniji ukoliko bi istovremeno došlo do prekida najvažnijih transportnih pravaca.

Posebno mesto u ovoj proceni zauzimaju mostovi preko Dnjepra. Uništavanje ključnih prelaza moglo bi da oteža prebacivanje vojne opreme, municije, hrane i drugih zaliha iz zapadnog dela zemlje prema jedinicama koje se nalaze na istoku.

Takav scenario ne bi značio samo dodatne logističke probleme. Dugotrajan prekid saobraćajnih veza mogao bi da dovede do ozbiljnog slabljenja borbene sposobnosti ukrajinskih jedinica, čak i tamo gde linije odbrane ostanu fizički očuvane.

Riter smatra da je upravo u tome suština novog ruskog pristupa. Umesto da se svaki vojni uspeh meri osvojenim kilometrima, odlučujući rezultat mogao bi da nastane kada protivnička vojska izgubi mogućnost redovnog snabdevanja i organizovanog otpora.

Posebno dramatičnu prognozu izneo je za Kijev tokom predstojeće zime. Prema njegovom scenariju, ozbiljni poremećaji u proizvodnji i distribuciji električne energije mogli bi da izazovu lančani kolaps osnovnih gradskih službi.

Veliki deo ukrajinske prestonice čine višespratne stambene zgrade, čije normalno funkcionisanje zavisi od električne energije. Bez nje bi pumpe za snabdevanje viših spratova vodom prestale da rade, dok bi problemi sa kanalizacijom i grejanjem dodatno otežali život stanovništva.

Rezervni generatori mogli bi privremeno da pomognu, ali njihovi kapaciteti nisu dovoljni da dugoročno zamene čitav gradski elektroenergetski sistem. Zbog toga bi dugotrajan prekid snabdevanja strujom mogao da dovede do napuštanja velikog broja stanova.

U tom kontekstu pomenute su i izjave gradonačelnika Vitalija Klička o potrebi da stanovništvo bude spremno za izuzetno teške uslove. Riter iz toga izvodi prognozu da bi Kijev mogao da se suoči sa masovnim odlaskom stanovnika.

Njegova procena podrazumeva najteži mogući scenario, u kojem bi prestonica tokom zime ostala bez značajnog dela infrastrukture neophodne za normalan život. Takav ishod nije izvestan, ali pokazuje kakve posledice očekuje ukoliko se nastavi kampanja koju opisuje.

Promenu ruske strategije povezuje sa ukrajinskim napadima dronovima na rusku teritoriju, uključujući kampanju koju je ukrajinsko rukovodstvo pokrenulo tokom leta. Prema njegovom tumačenju, Moskva je odlučila da odgovori znatno širim udarima na infrastrukturu.

Konačni cilj, u ovoj proceni, nije samo slabljenje ukrajinske vojske već stvaranje okolnosti u kojima država više neće moći da održava postojeći nivo ekonomskih aktivnosti i vojnih operacija. Ukoliko se takva strategija pokaže uspešnom, ishod sukoba mogao bi da bude određen stanjem ukrajinske infrastrukture pre nego događajima na samoj liniji fronta.

Webtribune