Veliki konvencionalni rat više ne bi izgledao kao sukobi za koje su zapadne kopnene snage decenijama pripremane. Masovna pojava jeftinih dronova promenila je front do te mere da koncentracija oklopnih vozila i ljudstva može veoma brzo postati slabost umesto prednosti.
Skot Riter iznosi jednu od najdramatičnijih procena u čitavoj analizi: tvrdi da trenutno ne postoji nijedna brigada NATO-a, uključujući američke brigade, koja bi u direktnom sukobu sa Rusijom mogla da opstane duže od tri dana. Po njegovoj proceni, mnoge bi bile teško pogođene već tokom prvog dana.
Kao argument navodi iskustvo američke teške oklopne brigade tokom obuke protiv ukrajinskih operatera dronova. Prema njegovom opisu vežbe, operateri su zaustavili brigadu tri puta, posle čega su organizatori morali da prekinu scenario.
Ako relativno mali broj iskusnih operatera može da poremeti kretanje velike oklopne formacije u kontrolisanim uslovima, pitanje je šta bi se dogodilo na frontu na kojem bi delovale hiljade letelica uz artiljeriju, rakete, elektronsko ratovanje i izviđačke sisteme.
Rat u Ukrajini već je pokazao koliko se brzo menja odnos između skupih oklopnih platformi i mnogo jeftinijih sredstava koja ih otkrivaju i napadaju. Tenk više nije izložen samo protivničkom tenku, artiljeriji ili protivoklopnoj raketi. Iznad njega gotovo neprekidno mogu da budu izviđačke i udarne bespilotne letelice.
Riter podseća i na ukrajinsku kontraofanzivu iz 2023, za koju su jedinice prethodno obučavane po standardima NATO-a i opremljene zapadnim sistemima. Ruska odbrana tada je uspela da spreči očekivani veliki prodor, dok su ukrajinske snage pretrpele ozbiljne gubitke zapadne oklopne tehnike.
Veliki preokret na frontu (VIDEO/MAPA)Za eventualni direktni rat to otvara mnogo veće pitanje. NATO bi morao da premesti velike kopnene formacije prema frontu, snabdeva ih gorivom i municijom i održava logističke pravce koji bi neprekidno bili posmatrani iz vazduha.
Rusija je, istovremeno, tokom godina sukoba razvijala taktiku u uslovima u kojima su dronovi postali svakodnevno sredstvo izviđanja i udara. Razlika zato nije samo tehnološka već i iskustvena.
Vojska koja poseduje savremene tenkove i borbena vozila nije automatski spremna za front na kojem neprijatelj u realnom vremenu otkriva koncentraciju snaga i gotovo odmah prema njoj usmerava udarna sredstva.
Zato procena o tri dana nije predstavljena kao pitanje pojedinačnog oružja. Suština je u sudaru dva različita modela ratovanja – jednog koji se ubrzano formirao kroz višegodišnji sukob i drugog koji tek pokušava da mu se prilagodi.
Ako bi do takvog sudara zaista došlo, prve desetine sati mogle bi biti mnogo važnije nego što pokazuju klasične računice o ukupnom broju vojnika, tenkova i aviona.
Izvor: webtribune.rs






