BIA je od 2022. godine vršila totalni nadzor nad redakcijom Ozon presa, otkriva nedeljnik Radar. Na merama prisluškivanja i praćenja bili su Stojan Marković i Nebojša Jovanović iz Ozona, novinarka Svetlana Kojanović iz Čačka, kao i Ljiljana Bralović i Kristina Milošević, aktivistkinje iz Gornjeg Milanovca.
Osim telefona i komunikacije, BIA je ozvučila prostorije redakcije, ali i gotovo sve ugostiteljke objekte na Gradskom šetalištu gde su navodno praćeni dolazili. Na taj način su prisluškivali i veći broj Čačana.
Dokumenta do kojih je došao nedeljnik Radar, dokazuju da je BIA dugi niz godina prisluškivala novinare, političare i aktiviste iz Čačka - ali ne samo to - bili su i pod tajnim nadzorom, piše N1.
Jedna od njih je i ekološka aktivistkinja iz Pranjana Ljiljana Bralović. Za N1 kaže da sve ono što je BIA čula preko telefona, to su svi mogli da čuju na skupovima na kojima je govorila.
„Nije mi iznenađenje što su mi prisluškivali telefon. Ali, praćenje mi izgleda kao da mi je neko virio kroz ključaonicu kupatila dok se kupam“, kaže Bralovi i dodaje da je „manje je zlo ako su je posmatrali dok radim“.
Radar je imao uvid u četiri zahteva BIA i naredbe Višeg suda u Beogradu o uspostavljanju i produženju mera tajnog nadzora. Tako je 2022. bivši direktor Aleksandar Vulin prijavio da njih petoro „preduzimaju aktivnosti usmerene protiv bezbednosti Republike Srbije“, te da su se bavili „subverzivnim aktivnostima“. Napisali su i da „skupljaju obaveštajne podatke za SAD i Veliku Britaniju“.
„Ne znam za koga sve. Možda i za Eskime na Grenlandu ili Južnom polu. Stvarno ne znam na koga su sve mislili. Možda bi mogli da mi daju taj spisak, pa da krenem da naplaćujem to što sam nekome slao informacije, a da mi niko nije platio. To je takav nonsense. To je tolika gomila gluposti i bezobrazluk ljudi koji je radila BIA, da ne mogu da opišem“, rekao je Stojan Marković iz Ozon presa.
Nebojša Jovanović, novinar Ozon presa i dopisnik TV Nova priznaje za N1 da je bio iznenađen kada su mu kolege iz Radara saopštile da je bio pod merama BIA. Kaže da nije nimalo prijatno kada vidite da na papiru piše da vas država progoni i sumnjiči za špijunažu.
„Mi smo bili pod totalnim nadzorom. Baš kao i kolege iz Radara. Prisluškivani su i naši telefoni, elektronska komunikacija – računari i mejlovi. Dobili su nalog da uđu u naše prostorije. Zatim u sve objekte u kojima se krećemo. Svi kafići i ugostiteljski objekti“, objašnjava Jovanović.
„Sada kada odem u neki kafić, ne znam da li je moj omiljeni konobar služenik BIA ili je tu da se prijateljski družimo. I kad dobijem račun da platim u njemu piše – imali ste kafu, sok, limunadu i jedno prisluškivanje“, kaže Stojan Marković.
Zanimljivo je da su u slučaju aktivistkinja Ljiljane Bralović i Kristine Milošević pridodati brojevi koje koriste njihovi supružnici.




