Piše: Rostislav Išćenko

Ukrajina je za Evropsku uniju neophodan alat. Bez nje, EU nema platformu za proksi rat sa.

Ukrajina se dugo nadala da će moći da pregovara i trguje sa Rusijom povodom Krima. A Moskva je sada jednostrano proglasila granice sa Ukrajinom koje se protežu duž administrativnih granica Hersonske i Zaporoške oblasti, kao i Donjecke i Luganske Narodne Republike.

U međuvremenu, Evropa insistira na vraćanju Ukrajini granica iz 1991. godine. To je njena pregovaračka pozicija.

Uvela je Rusiji brdo sankcija.

Ako EU poželi direktan rat sa Rusijom, učiniće to bez ikakvog izgovora. Može se izvede manju provokaciju na Baltiku ili da napadne Belorusiju. Sumnjam, naravno, da će poći na takav rizik. Ali, ako želi rat, dobiće ga.

EU ne računa na ukrajinsku ofanzivu, jer tamo priznaju da Ukrajina realno gubi. Ali, i dalje joj pomažu da se nekako ratno održava jer im je potrebno da konfrontacija sa Rusijom potraje što duže.

Da je Evropa želela da pregovara, odavno bi napravila ustupke. Uostalom, trebalo je da napravi ustupke samo na račun Ukrajine. Ali, ona to za sada ne čini, jer očekuje da će pobediti u ovom ratu.

Za nju je pobeda u ratu važna jer želi potpuno uništenje Rusije kao države, ili makar njeno slabljenje do te mere da prizna političku supremaciju EU i ustupi joj kontrolu nad svojim resursima.

Ne samo nad prirodnim resursima, već i nad vojnim i političkim.

Iz EU žele da se Rusi nađu u uslovima iz kojih će im devedesete godine izgledati kao raj i prosperitet. To im je jedini način da nadoknade ekonomske gubitke pretrpljene u ovoj konfrontaciji.

Mi u Rusiji smo mirni ljudi. Još ne planiramo ni da uništimo Ukrajinu, iako bi trebalo. Na zadovoljava da vladamo postojećim teritorijama, sa nekom vrstom tampon zone i kontrole nad ukrajinskom politikom, kao i demontažom vojne infrastrukture NATO-a na našim granicama.

Jasno je šta Evropa u celini želi, ali zašto govori o granicama iz 1991. godine kad je to evidentno besmislica?

Čak i tokom Majdana u Kijevu, neki ruski političari redovno izjavljivali: „Vraćanje Krima Rusiji je besmislica. To se nikada neće dogoditi. Priznali smo ga za ukrajinski i ne treba da menjamo tu odluku“. Ali, tri nedelje kasnije, promenili su mišljenje jer je Krim postao ruski.

Tako funkcioniše politika: ono što deluje kao besmislica često postaje stvarnost. Rusija govori samo o denacifikaciji i demilitarizaciji zato što joj to daje fleksibilnost za postizanje ciljeva Specijalne vojne operacije.

Orehov pred padom: Ukrajinsko povlačenje pretvorilo se u haos, glavni put presečen

Kada Amerikanci dođu u Moskvu, mi im govorimo: „Možemo da pregovaramo. Ako se Ukrajina složi, a videćemo kakvi su uslovi. Naši uslovi su poznati. Ako ih Kijev prihvati, možemo pokušati da pregovaramo. Ako ne, pitanje će biti rešeno vojnom akcijom.“

Pritom ne preciziramo koliko dugo ćemo rešavati samo pitanje. To nam omogućava da u svakom trenutku kažemo: „Ostvarili smo svoje ciljeve. Sada hajde da pregovaramo. Ne želite? Hajde da nastavimo da se borimo.“

To nam obezbeđuje i fleksibilnost u spoljnoj politici. Ali, Evropa ne želi takvu fleksibilnost. Ona ima drugačiju strategiju. Od prvog dana je rekla: „Podržavaćemo Ukrajinu sve dok se bori.“

A Ukrajina se bori za granice iz 1991. godine. Zelenski nikada nije rekao da je odustao od svojih zahteva koji se tiču granica iz 1991. i reparacijama. Evropa je nedvosmisleno podržavala takve zahteve poslednjih pet godina. A još obezbeđuje Ukrajini novac i oružje da bi se borila za te zahteve.

Da li Evropa veruje da su ti ciljevi ostvarivi ili ne, od sekundarne je važnosti.

Evropi nisu potrebne ukrajinske granice iz 1991. ili 2091. godine, već evropska pobeda nad Rusijom. I ona Ukrajinu posmatra kao jedan od instrumenata uticaja na Rusiju tokom rata iscrpljivanja koji se vodi protiv Rusije.

Evropljani takođe i u Sjedinjenim Državama vide jedan od instrumenata uticaja na Rusiju. Zato se bore protiv Trampa i pokušavaju da ga vrate u koaliciju, kako bi rekao: „Opet imate naš nuklearni kišobran nad Evropom. Sada će vas isprovocirati, ali vi sedite mirno. U suprotnom, vodićete nuklearni rat ne sa njima, već sa SAD.“

Ali Tramp to ne želi; on ima svoje probleme. Zato Evropljani ne mogu da koriste američki instrument, ali mogu da koriste ukrajinski.

Uzgred, kijevska vrhuška Evropu vidi kao alat za punjenje sopstvenih džepova. Nju ne zanima sudbina Ukrajine.

SAD mogu žrtvovati Ukrajinu ili Evropu da bi rešile svoje druge probleme. Evropa može žrtvovati Ukrajinu samo da bi stabilizovala odnose sa Rusijom.

Međutim, Evropljani ne žele da stabilizuju odnose sa Rusijom, a SAD žele.

Amerikanci računaju da će moći da zadave Kinu, a zatim da se ponovo suoče sa Rusijom.

Ali, Evropa ne može da zadavi Kinu.

Naravno, Evropa ima plan B. Ona će eskalirati tenzije na granici kako bi Rusija držala svoju vojsku na terenu i trošila resurse.

Naravno, njima odgovara da Rusija ratuje i troši ogromne resurse jer Evropa ne može direktno da se bori protiv Rusije...

Bliski istokHuti objavili snimak oborenog aviona F-15 i najavili nove napade na Saudijsku Arabiju (VIDEO)

Izvor: Fakti.org