Na današnji dan, 11. na 12. jun 1999. godine, posle usiljenog marša dugog 600 kilometara od Ugljevika u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj, do Prištine i aerodroma Slatina, bataljon ruskih Vazdušno desantnih snaga, jačine 206  ljudi, osam oklopnih vozila i 35 kamiona, kojim je komandovao pukovnik Sergej Pavlov zauzeo je ovaj aerodrom kraj Prištine.

Tog prepodneva, ruski desantniki nisu dozvolili da britanski helikopteri slete na aerodromsku pistu, ruski bataljon ubrzo se našao u okruženju NATO snaga koje su pristizale na Kosmet i takva situacija ostala je nekoliko narednih dana.

Iznenađenje za NATO snage i na KiM i u ovom delu Evrope bilo je tog dana kompletno, ogromno, komandant NATO u Evropi, general Vesli Klark bio je, kažu, i besan i iznenađen, u čudu je ponavljao da nije moguće da su "Rusi na Slatini". Kada mu je vest potvrđena, od komandanta NATO snaga na Kosmetu, generala Majkla Džeksona zatražio je da napadnu  Ruse. General mu je, ostalo je zapisano, kratko odgovorio da njegovi vojnici "nemaju nameru da izazovu treći svetski rat".

Te noći, Srbi na Kosovu i Metohiji, u Prištini posebno, oni koji već nisu bili u kolonama sa vojskom i policijom na putu ka centralnoj Srbiji, nisu spavali.

"Kad se po gradu pročulo da stižu Rusi, čitava je Priština bila na nogama. Izašli smo na ulicu da ih čekamo, nadali smo se da će stići ranije, ali su se oni pojavili tek iza ponoći. Doček je bio organizovan ispred hotela 'Božuri', nadali smo se da će tu da stanu, da nam održe neki govor, da nas pozdrave... Ništa se, međutim, nije desilo, prvi tenk je projurio, nije stao, zaustavio se tek dole kod 'Granda'. Bili smo spremili pogače, rakiju", ponavlja priču o dočeku ruskih snaga u Prištini jedan od Srba koji je u to vreme živeo u centru glavnog grada Kosova i Metohije.

Na glavnoj prištinskoj ulici, od hotela "Grand" do "Božura" bilo je mnogo ljudi, bilo je srpskih zastava, parola, zaustavilo se, na kratko, tek četvrto vozilo u koloni, među okupljene Srbe izašao je jedan od ruskih oficira, kratko popričao sa ljudima, a onda je kolona nastavila ka aerodromu.

"Dolazak ruske vojske probudio je među nama Srbima ogromnu nadu, te noći mislili smo da nećemo morati da idemo iz naših kuća i stanova, da ćemo ostati na Kosovu", reči su našeg sagovornika.

Dostupni podaci govore da je u pripremi jurišnog marša koji je šokirao NATO komandante, zauzimanja vojnog aerodroma Slatina kraj Prištine u samoj Rusiji, u Generalštabu, Ministarstvu odbrane, komandi Vazdušno-desantnih snaga, učestvovalo tek nekoliko ljudi.

Pre marša, major Junus Bek Jevkurov dobio je zadatak da u sastavu grupe od 18 vojnika jednice za posebne namene GRU GŠ OS Rusije tajno prodre na teritoriju KiM, preuzme kontrolu nad aerodromom Slatina i sačeka glavninu snaga ruskog kontigenta. Javkurov je zadatak izvršio tako da okolo nisu ni primetili da Rusi drže aerodrom pod kontrolom.

11. juna u četiri ujutru, konvoj se iskrao iz baze, tako vešto i neočekivano da su u NATO-u to primetili tek kada su Rusi stigli na srpsku granicu, međutim, i dalje se nagađalo kuda idu, šta je cilj ruskih padobranaca. Krećući se brzinom od oko 80 km na sat, konvoj je brzo stigao na teritoriju centralne Srbije. Tu se konvoju pridružio i general Zavarzin, koga je imenovao ruski Generalštab. Na oklopnim transporterima i kamionima istaknute su zastavice Rusije, na vozilima oznake KFOR-a.

Sledećih nekoliko dana 206 ruskih vojnika bili su u obruču pošto su u međuvremenu Mađarska i Bugarska zatvorile vazdušni prostor i nisu dozvolile ruskim avionima da pređu preko njihove teritorije i prebace pojačanje na Slatinu.

Spasibo bolьšoe, bratья!