Novinar i politički analitičar Cvetin Milivojević izjavio je u intervjuu za kanal X33 da bi jedan od najvećih problema Aleksandra Vučića u narednom periodu mogla da budu svedočenja njegovih nekadašnjih saradnika, posebno u postupcima koji se odnose na velike državne projekte i tragediju na Železničkoj stanici u Novom Sadu.
Milivojević smatra da je Vučić tokom godina pažljivo izbegavao da lično potpisuje najvažnije sporazume i ugovore, prepuštajući formalnu odgovornost ministrima i drugim državnim funkcionerima. Međutim, prema njegovoj oceni, to ne znači da je nemoguće utvrditi ko je zaista donosio odluke.
„To je poruka njegovim najbližim saradnicima kojoj on kaže: Pazite šta radite. Nemoj da neko od vas bude zaštićeni svedok, pa prebaci svu krivicu na mene. Mog potpisa nema nigde“, rekao je Milivojević, komentarišući Vučićevu izjavu da nije potpisivao sporne dokumente.
Kao primere naveo je Briselski sporazum, sporazume sa Kinom, projekat „Beograd na vodi“ i druge velike državne poslove u kojima su potpisnici bili ministri i drugi funkcioneri.
Prema njegovim rečima, Vučić bi mogao da se brani tvrdnjom da kao predsednik Republike nije imao ovlašćenja da izdaje operativne naloge Vladi i ministrima.
„On može da se brani: Iz koje pozicije sam ja naredio? Ja sam bio samo predsednik Republike. Ja nemam operativnu mogućnost da naređujem Vladi, niti nekom ministru“, objasnio je Milivojević.
Ipak, upravo tu vidi mogućnost da se kroz svedočenja nekadašnjih funkcionera utvrdi stvarni mehanizam odlučivanja.
Posebno je izdvojio istragu o padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, ukazujući na dokumentaciju i iskaze koji, prema njegovim rečima, pokazuju da je kabinet predsednika Republike bio uključen u komunikaciju o infrastrukturnim radovima.
„Sve je išlo na CC – kabinet predsednika Republike. Kabinet predsednika Republike nije ustavna kategorija. On ne postoji kao organ vlasti. Predsednik Republike je jedna stvar, to je institucija. Kabinet Republike nije nikakva institucija“, naglasio je Milivojević.
On je postavio pitanje ko je stvarno odlučivao o aneksima ugovora, povećanju troškova, rokovima i angažovanju podizvođača.
„Je l' neko veruje da je ta savetnica odlučivala o tome kako će se raditi, koliko će šta koštati, koji će se podizvođači angažovati? Ja verujem da nije. Ko bi to mogao da bude? E, to je sada pitanje za one koji bi vodili taj proces“, rekao je on.
Milivojević smatra da bi neko od bivših ministara, suočen sa sopstvenom odgovornošću, mogao da otkrije ko je donosio konačne odluke.
„Ja vidim tu realnu mogućnost da će neko od onih koji su optuženi u ovom procesu, braneći sebe, reći: Čekajte, ja jesam bio ministar“, naveo je Milivojević.
Drugi važan deo razgovora odnosio se na krivične prijave koje su predstavnici Srba sa Kosova i Metohije podneli protiv Aleksandra Vučića i drugih funkcionera.
Milivojević je pozdravio tu inicijativu, ističući da dolazi od ljudi koji se decenijama bore za položaj srpskog naroda na Kosovu.
Podsetio je da je zbog kritike Briselskog sporazuma, kako tvrdi, bio praktično zabranjen na Radio-televiziji Srbije više od trinaest godina.
„Rekao sam da ne može da bude u srpskom interesu i u interesu države Srbije nešto kao što je Briselski sporazum, gde se ni na jednom mestu ne pominje Srbija. Drugo, ovo nije reč ni o kakvom političkom aktu. Ovo je reč o međunarodnom sporazumu koji izaziva međunarodne posledice“, istakao je on.
Prema njegovom mišljenju, nijedan državni funkcioner nema pravo da preuzima obaveze koje bi mogle da dovedu do odvajanja dela teritorije Srbije bez izjašnjavanja građana.
Posebno je ukazao na francusko-nemački plan i Ohridski sporazum, postavljajući pitanje da li je Vučić imao ovlašćenje Vlade Srbije da prihvati takve obaveze.
„Ko je i kako prihvatio francusko-nemački plan za koji Vučić tvrdi da ga nije prihvatio, nego samo usmeno i to ne kompletan, nego delove? Pa ko je prihvatio Ohridski plan, sporazum o primeni tog francusko-nemačkog plana?“, upitao je Milivojević.
On je naglasio da bi o eventualnoj krivičnoj odgovornosti morali da odlučuju nezavisni sudovi, na osnovu dokaza, a ne političkih ocena.
Govoreći o stanju u pravosuđu, Milivojević je oštro kritikovao Ustavni sud Srbije, za koji smatra da godinama nije ispunjavao svoju osnovnu ulogu.
„Ja ga zovem zaustavni sud ili sestre karmelićanke – zavetnice večne tišine, koji ništa ne govore što ne sme da se kaže“, rekao je on.
Kritikovao je i vrhovnu javnu tužiteljku Zagorku Dolovac, ocenjujući da su tužilaštva godinama izbegavala da otvore politički osetljive predmete.
Osvrnuo se i na medijsku scenu, posebno na televiziju Informer, koju je optužio za sistematsko targetiranje političkih protivnika i kritičara vlasti.
„Jedan tekst ili jedan izmontirani prilog, video i tako dalje, pušta se kroz kompletan sistem, kroz sve arterije medijskog sistema Aleksandra Vučića, i vi osvanete istog trenutka, u isto vreme, u roku od petnaest minuta u svim njegovim medijima“, opisao je Milivojević.
On je naglasio da nova vlast ne sme da preuzme takve mehanizme političke kontrole, već da mora da obnovi nezavisnost institucija i slobodu medija.
„Mene ne zanima promena vlasti radi promene vlasti. Mene zanima reset sistema, vraćanje u nultu tačku, u normalu, da se zna šta je država“, poručio je Milivojević.
Prema njegovoj oceni, Srbiju očekuje složen proces utvrđivanja odgovornosti bivših funkcionera, u kojem će ključnu ulogu imati dokumentacija, iskazi svedoka i spremnost tužilaštava da postupaju bez političkih pritisaka.
Milivojević smatra da najvažnije pitanje više nije samo ko je potpisivao državne ugovore, već ko je iza tih potpisa stvarno upravljao donošenjem odluka. Upravo bi odgovor na to pitanje, prema njegovim rečima, mogao da otvori niz postupaka koji su godinama bili daleko od očiju javnosti.
Vladimir DimitrijevićPOLITIKA, MORAL I MENTALITET: Srpski slučaj posle 25. oktobra 2026. godine o promeni vlastiIzvor: Pravda




