Piše: Petar Davidov

Potcenjivanje protivnika je samoubilačka taktika. Zato Rusija ne shvata olako vojne sposobnosti zemalja EU. Neprijatelj je neprijatelj i sposoban je da zada izuzetno bolan, pa čak i smrtonosan udarac. U to su se i Rusija i Srbija mogle uveriti na sopstvenom iskustvu, 1941. godine. Upravo zato Putin i kaže da „se više nikada neće ponoviti 22. jun 1941. godine“, time stavlja do znanja da Rusija ozbiljno shvata vojnu opasnost koja dolazi od NATO-a i EU i da će učiniti sve kako bi tu opasnost otklonila. Moram da kažem da sam, prema sopstvenim zapažanjima, primetio promenu u načinu izražavanja, EU se više ne naziva „našim partnerom, makar i bivšim“, već se otvoreno i bez uvijanja naziva neprijateljem. To što neprijatelj ima problema ne znači da je slab i da ne može da ti naudi. Nedavni napad na Krimski most to potvrđuje. Dobiće odgovor na to, naravno. Ali ponekad odgovori mogu da budu takvi da posle njih više nema s kim da se razgovara, a na mestu neprijateljske zemlje nuklearni vetar raznosi radioaktivnu prašinu. Izleda da EU, upravo takav odgovor i očekuje. Odnos rukovodstva prema sopstvenim narodima izaziva zaprepašćenje, sa velikom mržnjom guraju ih u propast. Kada se uzme u obzir demografska katastrofa među starosedelačkim stanovništvom i činjenica da se ono zamenjuje doseljenicima iz Azije i Afrike, dobija se zaključak da je malo verovatno da će „novi Evropljani“ biti dobri ratnici. Oni nisu došli u EU da bi ratovali protiv Rusije, već da bi primali evropsku socijalnu pomoć. Takvi ljudi ne mogu da budu dobri vojnici.

Ali, to ni u kom slučaju ne znači da se Zapad odriče svoje mržnje prema Istoku. Isti onaj „Drang nach Osten“ („prodor na Istok“) i dalje je prisutan, kao svojevrsna ideologija od koje Zapad nije odustao. Zapad je svojevremeno pokušavao da uništi zemlje i narode pravoslavnog Juga. Šta je danas ostalo od Vizantije, Egipta i Sirije? Sasvim nedavno pokušao je da reši i „srpsko pravoslavno pitanje“, koliko je u tome uspeo, pokazaće vreme. Iste ambicije Zapad ima i za Rusiju, da je potpuno potčini i prisvoji njena prirodna bogatstva, ostavljajući samo neke starosedeoce koji bi održavali gasovod i naftovod. Ovo je izjavila Margaret Tačer, bivša britanska premijerka. Ništa novo, još uvek zapadni političari to ponavljaju i danas!

Dakle, ako se Evropa ne promeni, rat nam je neizbežan. I sasvim je moguće da ćemo, kako su izjavili Putin i Lavrov, biti prinuđeni da upotrebimo oružje posle kojeg Evrope više neće biti. Ima evropskih građana koji su toga svesni. Oni pokušavaju da se uključe u pregovore između, Rusije, SAD i Kine. Rezultate tih pokušaja vidimo i sami, ne puštaju ih dalje od hotelskog hodnika. Čemu prisustvo nepozvanih gostiju za vreme važnog razgovora? Ispada da ovakva EU nikome nije potrebna, osim sopstvenim političarima, koji se ne mogu pohvaliti čak ni elementarnim obrazovanjem, ali i dalje žive u uverenju da su centar univerzuma. Teško je prekinuti svoje iluzije. Trenutno EU je „Titanik“ napunjen raketama, a njime komanduje kapetan-kamikaza. Kako uopšte razgovarati sa takvim ljudima? Nadamo se da u Evropi postoje ljudi koji to razumeju i pokušavaju da spreče opštu katastrofu. Opšte nezadovoljstvo sadašnjom politikom nije nikakva tajna. Međutim, promene su moguće samo ako celokupna posada „Titanika“ bude smenjena, a oružje istovareno. Sa Nemačkom smo počeli da razgovaramo tek onda kada su njen dotadašnji „kapetan“, austrijski slikar, i celokupna njegova ekipa napustili komandu. Ali za tako nešto potrebno je puno vremena i napora. I Srbi su morali da daju svoj doprinos.

Vreme će pokazati šta će se desiti ovog puta. Ali nije mnogo vremena preostalo. „Titanici“ kojima upravljaju psihopate su izuzetno opasni.

PETAR DAVIDOV: Može li pacijent da učestvuje u konzilijumu?

Izvor: Pravda