Piše: Branko Veljković

Usled od ovlašćenih lica neodobrenog pokušaja samozvanog da svoje estrogen falange sebi u slavu postroji na crnogorskom primorju, došlo je do blagovremene reakcije nadležnih čuvara mora i primorja. I pored opšte gungule i nesuvislih, naknadnih pokušaja režimskih zelenih muva da se ovom epskom poniženju samozvanog u svetu uličnog kriminala, ali i lokalne politike da neki drugi kontekst, istina je da se dogodilo sledeće.

Kada su čuvari primorja saznali za dogovor ovog „našeg“ samozvanog sa crnogorskom ANB (Agencija za nacionalnu bezbednost Crne Gore) i Milanom Kneževićem, zvanim Pipun, kao lokalnim koordinatorom, o planu i propratnom programu koji je samozvani osmislio za vreme svog boravka u Crnoj Gori na međunarodnoj konferenciji, reagovali su blagovremeno. Iskusno, već prema poznatom „scenariju“, sačekali su da čarter let sa 87 estrogen devijanata „poleti“ iz Beograda, da bi poziv koji se ne odbija, neposredno pred sletanje aviona, dobio nadležni radnik javne bezbednosti, službenik aerodroma Tivat. Devijanti su zaustavljeni na graničnom prelazu. Bili su vrlo poslušni i kooperativni, naravno, jer sa druge strane nisu bila deca i goloruk narod već naoružani pripadnici policije. Naprasno, u skladu sa svojom stvarnom prirodom, tetovaže su postale dečiji crteži a mišićna masa se pretopila u … znate već šta. Tu su legitimisani, fotografisani, a spisak je prosleđen nadležnom službeniku javne bezbednosti u Tivtu. Pregledom stvari devijanata pronađeni su „rekviziti“ upodobljeni još jednoj planiranoj, infantilnoj promociji samozvanog organizatora ove ekskurzije, ovaj put kao „zaštitnika Srba u Crnoj Gori“. Na aerodromu je odlučeno da se estrogenci odmah vrate u Srbiju. Prvim raspoloživim letom devijanti su vraćeni u Beograd. U međuvremenu su vidno uzbuđeni neplaniranim razvojem događaja, „zvali“ premijer Crne Gore Milojko Spajić, zvao je izvesni Đuro Macut koji za sebe tvrdi da je premijer Srbije, zvali su službenici kojekakvih službi a kada su svi ovi pozivi propali onda su se pojavili pozivari iz Evrope. Rekoše „da se ne dižu tenzije“. Izgleda da i Evropa ne razume da je taj deo primorja „vazda“ bio entitet za sebe. Zapravo, nikako da shvate ko se tu stvarno pita. „Oni stvarno misle da u Podgorici pričaju sa nekim ko odlučuje“, ispravno je primetio jedan urbani filozof sa puno pečata u putnim ispravama. Kao da je neko iz tog sveta toliko lud da bitne odluke prepusti bipolarnim hermafroditima na političkim funkcijama, bilo u Podgorici, bilo u Beogradu, bilo u Briselu.

Pravljenje saopštenja o događaju i eksploatacija slučaja prepušteno je službama. Da se igraju kontrole štete, te da se kako znaju i umeju pozicioniraju u odnosu na vanredni događaj.

Razloga za ovu akciju nadležnih čuvara mora i primorja bilo je više. Pomenuću razumljivu potrebu da se „onima koji ne znaju kako se jede kompot od voća dozvoli (čitaj: zabrani) da dođu na more“, te da takvi, pošto oni i dalje misle da mogu „da nose džakove voća“ moraju da nauče svoje lekcije. U tom smislu, sada saopštavamo, svaka akcija se ispravno može smatrati ličnom i nadležni čuvari mora u tom smislu mogu imati punu autonomiju.

U vezi sa ovim događajem na postavljeni upit ovom prilikom odgovaramo ovako – akcija jeste bila autonomna, samoinicijativna, ali je bila opravdana. U smislu svih aktivnosti ne da ništa nije poremetila već je, naprotiv, donela dobre i pozitivne efekte. Pohvala!

Posebno je značajno što je akcija izvedena tako da se zainteresovanoj javnosti nedvosmisleno pokaže ko su i kakva su lica koja su vraćena u Srbiju, te da je očigledno da nisu u pitanju „nejake žene i deca“ već notorni uličari sa konkretnim zadacima koje su imali sprovesti na teritoriji druge države. Dakle, samo zlonameran um neće videti da cela akcija čuvara mora i primorja nije bila usmerena prema građanima Srbije, niti prema srbskoj javnosti u bilo kom smislu, već prema jednoj većoj kriminalnoj grupi. Svakom dobronamernom je jasno da je samozvani stvarno hteo da u lepom svetlu predstavi Srbiju mogao je isti taj čarter let i smeštaj u luksuznim hotelima platiti i nekom kulturno-umetničkom društvu koje bi narodnim plesom i igrom pokazalo nešto lepo iz naše zemlje, ali ne. On je odabrao išarane estrogence u helankama koji zapravo i stvarno predstavljaju samo njega. Kulturno-umetničko društvo niko ne bi zaustavio. Naprotiv, narod u Crnoj Gori bi to zasigurno pozdravio. Otuda, druga pohvala za odluku čuvara mora i primorja!

Što se tiče onoga „foto manekena iz Trsta“ fotografije, spontana izjava u prikladnom tonalitetu i propratni materijal prihvatićemo kao validan materijal, izuzet u skladu sa zakonima mora i primorja. Treća pohvala!

U tom smislu, izvesno je da je došlo vreme, prihvatićemo i svaku primerenu samoinicijativu prema nosiocima izuzetno uvredljivih i neprimerenih sadržaja u javnoj sferi koji su, očigledno zadojeni mržnjom i hepo kockicama, a u nedostatku kvalitetnog voća, dali sebi za pravo da upornim javnim vređanjem omalovažavaju i nipodaštavaju svet koji ne poznaju. Razumemo lični deo procesa.

Što se tiče samozvanog i njegovog reciprociteta …

Ovako …

Na aerodromu u Tivtu zaustavljena je veća grupa lica kojima je prema raspoloživim saznanjima od strane političko-kriminalnih krugova izdajničkog političkog Beograda organizovan boravak na teritoriji Crne Gore i dodeljeni zadaci zbog kojih su i došli i to u vreme održavanja međunarodnog skupa visokog rizika. U pitanju su lica koja „prolaze“ kroz evidencije službi bezbednosti više država po više kriterijuma.

U duhu ovakve terminologije, ovde napominjemo da i aktuelni predsednik Srbije, „naš“ samozvani, „prolazi“ kroz iste te evidencije većeg broja službi bezbednosti kao pripadnik i organizator mafijaško-političkih kriminalnih grupa, pokrovitelj i finansijer državnog terorizma1, ekstremizma, aktivna „veza“ većeg broja stranih službi i „neformalnih“ organizacija, nosilac privrednog i klasičnog kriminala, „pranja“ novca ogromnih razmera, te kao lice u vezi sa brojnim nosiocima međunarodnog kriminala i terorizma, stranih obaveštajnih službi i interesnih grupa. Raspolaže se i podacima i o brojnim krivičnim delima koja je lično naredio i organizovao.

Pored navedenog, prema dokumentovanim saznanjima građana Srbije koja su masovno javno deljena i objavljivana na društvenim mrežama, a koja su saznanja u nadležnosti državnog tužioca, u pitanju su lica koja su u prethodnom periodu veliki broj puta aktivno učestvovala u uličnim nemirima, premlaćivanju studenata i građana Srbije i vršenju drugih krivičnih dela na štetu studenata i građana Srbije. Sve što su činili, činili su iz niskih pobuda i zarad materijalne nadoknade. Njihovo delovanje je „pokriveno“ protivustavnim delovanjem odmetnutih delova sistema bezbednosti Republike Srbije a koji u sadejstvu predstavljaju jasno vidljivu organizovanu političko-mafijašku organizaciju sa prepoznatljivim nacističkim elementima kako u organizaciji, namerama, ikonografiji tako i u delovanju.

Što se tiče naknadnih nesuvislih pokušaja samozvanog da ovaj neopisivi blam prikaže kao međunarodnu zaveru kriminala, delovanje stranih službi i „mračnih“ centara moći, to, poštovani čitaoci, možete da shvatite samo kao još jedan trivijalni i histerični pokušaj jednog umobolnika da sve svoje promašaje pripiše nekom drugom te da se sanira šteta od spoznaje da je cela „zato što sam pametan“ snaga samozvanog tolika da ne može da razvije ni jedan transparent, ni na Palati „Albanija“ ni na primorju. Sa druge strane, spisak svih koji se u ovakvom slučaju angažuju da saniraju štetu je zapravo spisak njegovih satrapa na kojekakvim „pozicijama“, političkim, javnim, „tajnim“… U tom smislu njegovoj patologiji stalno treba veći i jači, novi neprijatelj. Otuda, i zvanično saopštenje BIA (Bezbednosno-informativna agencija Republike Srbije) u kojem se apostrofira jedno lice iz sveta kriminala, koje lice, sudeći po tom saopštenju, ugrožava život samozvanog, je toliko besmisleno da je neobjašnjivo ali nameće logično pitanje – ako je jedno lice iz sveta kriminala neprijatelj predsednika države onda ili je taj predsednik kriminalac koji je u ličnom sukobu sa kriminalom ili je država neopisivo slaba.

A zapravo, ovo saopštenje BIA „otvara“ jednu mnogo strašniju istinu.

U „paketu moći“ koji je samozvani tražio za sebe kada je instaliran kao deo internog dogovora, nalazila se i pozicija „šefa mafije“. U okviru plana za potpunu destrukciju Srbije predviđena je i opšta kriminalizacija društva i državnog aparata. Tome svedočimo zapravo decenijama ali je „proces“ kulminirao sa instaliranjem samozvanog na vlast u Srbiji. Međutim, pozicija „šefa mafije“ je po prirodi stvari van političkih struktura iz objektivnih i nespornih razloga ali je samozvanom dozvoljeno da i tu „aplicira“. Međutim, po prirodi mafijaškog sveta, šef mafije nije protokolarna „funkcija“ poput recimo predsednika Srbije, već „pozicija“ sa jasnim zaduženjima ali i kandidatima za nju. Pored navedenog, mafija nije blagonaklona prema „kandidatima“ koji celu svoju „karijeru“ duguju denunciranju svega i svakoga iliti, kako bi se to reklo uličnim rečnikom, „drukanju“. Samozvani, kao brbljivi, trapavi dečkić sa kišobranom, nema potrebne „kvalifikacije“, ličnu biografiju, niti psihološki profil za takvu poziciju pa je, zloupotrebom sistema bezbednosti Republike Srbije, pribegao sledećem „rešenju“. Lično je naredio i preko nama znanih pripadnika sistema bezbednosti Republike Srbije (i ne samo Srbije) sproveo akciju u kojoj su u dužem vremenskom periodu likvidirani praktično svi koji bi mogli da ospore njegovu „kandidaturu“ i to kako u svetu kriminala, tako i u nekim drugim društvenim strukturama. Rat klanova je produžavan u nedogled i postajao je sve krvaviji i brutalniji jer je bilo neophodno „pozicionirati“ samozvanog u svetu kome po prirodi tog sveta nikako ne može da pripada. Otuda, čak i u momentima kada su klanovi iz svojih razloga tražili način da se rat zaustavi, i stvari koliko-toliko dovedu u normalu, neka „sila“ je iznova i iznova nastavljala krvavi niz.

Usled svega navedenog, ne mogu da ne razumem neizrecivi bes stotina familija iz nekoliko država koje su u tom ratu izgubile nekog svog. To jeste bio sukob u svetu kriminala i kriminalaca, ali je sada svima jasno da je sukob generisan razlozima koji nemaju veze samo sa kriminalom.

Zato je, sada je lako razumeti, zarad podupiranja kriminalnih aktivnosti vrha režima, stvorena jedna monstruozna unutarpartijska struktura koja ima zadatak da „pokriva“ decentralizovane kriminogene aktivnosti u svim opštinama Srbije. Svaki partijski opštinski odbor je zapravo kriminalna „ćelija“ koja koordinira saradnju lokalnih vlasti sa kriminalnim grupama i bezbednosnim strukturama. Na vrhu te strukture nalaze se opskurni likovi poput Gliša2„sa sigurne linije“, koji onda, po logici tako ustrojene mafijaške organizacije, zapravo koordinira mrežom kriminalaca, dilera narkotika i lokalnih nasilnika. To je onda zapravo pravi razlog zašto se na lokalu u toj meri i sa takvom motivacijom pojavljuju neki trivijalni politički aparatčici i besprizorni „likovi“ koji do očaja „brane“ samozvanog. Zapravo, brane sami sebe.

Samozvani je takvu strukturu stvorio svesno i u jasnoj nameri i ne jednom je svojim „partijcima“ na partijskim sastancima i kongresima otvoreno rekao da „bez njega neće biti ni njih“. To nije bila samo pretnja, to je zapravo realna prognoza.

I istinita je.

Ovakav stepen kriminalizacije društva nije nikada zabeležen u Srbiji.

Što se tiče „dogovora“ koji se pominje u delu „informisanih“ para-medija, između kriminalnog režima u Beogradu sa nosiocima „kvartal“3aktivnosti4, pisao sam vam o tome. Ta priča se konačno završila sa Glišom preko sigurne linije a teatralni debakl se desio kada je „lutkica iz Trsta“ umislio da može da presreće putnike po francuskoj južnoj obali i postavlja nepristojna pitanja. Dakle, u pitanju je trapavo osmišljeni plasman delova neformalnih centara „moći“ koji su još uvek angažovani u sistemu bezbednosti i politike Srbije a koji, opet trapavo, traže model i sagovornika za „preletanje“. Za sve vas, pre mogućeg teksta o svima vama, rekoh vam davno – naučite da se predstavite, za početak. I drugo, dobro pazite da se te vaše „prikrivene“ aktivnosti preko trivijalne politike, niskopozicioniranih kriminalaca i kojekakvih umišljenih brbljivaca sa alternativnih medija ne pretvore u nešto ličnije nego što već jeste.

Što se tiče samozvanog i njegovog „reciprociteta“ a povodom događaja u Tivtu, reći ću sledeće. Taj „reciprocitet“ je upravo u „duhu“ jednog notornog kukavice i ljudskog taloga koji na zadržavanje i deportaciju lica iz sveta kriminala odgovara tako što na graničnom prelazu zaustavlja, zadržava i maltretira pun autobus dece iz jednog primorskog grada. To je slika izdajničkog režima u Beogradu. To je slika samozvanog. To je njegov „reciprocitet“. To, Bogu hvala, nije slika Srbije ali jeste slika tačno onoga što se dešava na ulicama Srbije. Odmetnuti režim nekontrolisanom, sirovom silom udara na narod, pa i na decu.

Njegov „ne dam Gazivode“5reciprocitet je naravno neprimenjiv prema, recimo, njegovom saizvršiocu Aljbinu Kurtiju, već je usmeren isključivo prema slabijima i nevinima.

I sada, za kraj ovog teksta, apropo reciprociteta …

Jedno pitanje …

Imaju li studenti i narod Srbije pravo na reciprocitet?6

Mogu li oni koje režim po nalogu jednog umobolnika prebija, privodi, maltretira, udara automobilima, kidnapuje i odvodi u nepoznatom pravcu, a prema nezvaničnim istragama predstavnika naroda i ubija, da se nadaju svom delu reciprociteta ili neko misli da će lustracija biti očekivani odgovor po promeni vlasti?

Što se tiče svih vas estrogenaca sa i bez tetovaža, helanki i uniformi, svi vi u službenim škodama koji ste okrvavili ruke mislite o tome kad sledeći put budete stavljali „fantomke“ na svoje umobolne glave.7

Ne znam za koga od vas je sada već kasno ali razmislite, da li želite da budete deo trajnog rešenja za privremeni problem ili ćete otići kud bude otišao i privremeni problem?

„Fantomka“ možda može trenutno da sakrije lice ali (ne) dela ostavljaju dubok trag koji se vidi i sa zemlje i sa neba.

I pamti!

Studenti su u pravu!

Vaspostavimo Ustav Republike Srbije!

Izvor: brankoveljkovic.com